YouSub
Untitled

hr Croatian

Untitled Croatian subtitles

0 downloads · 727 lines · added Sep 6, 2015

Report a problem
What's wrong?
Advertisement

Croatian transcript

485. pr.Kr., Izrael pokoren od Babilonaca bio je pustara,
nenastanjen, osim nekolicine seljaka koji su se borili za golo preživljavanje.
To je zemlja koju je Bog zauvijek obećao Abrahamu, Izaku, Jakovu
i njihovim potomcima.
Jer svu zemlju koju vidiš, tebi ću dati i tvom sjemenu dovijeka.
Zemlja neka se ne prodaje nikada, jer je zemlja moja.
Nekoć ponosni stanovnici Obećane zemlje pobijeni su, raspršeni
i odvedeni u Babilon gdje su proveli 70. godina kao što je Jeremija predskazao.
I bit će sva ova zemlja pustoš i zaprepaštenje;
i služiti ćete sedamdeset godina kralju Babilona.
Mnogi Židovi vratili su se u Jeruzalem da ponovno izgrade hram.
Ali grad je i dalje bio napušten, njegove zidine razbijene
i vrata zapaljena.
U to beznadno vrijeme Bog je progovorio kroz Zahariju,
koji je napisao jedno od najupečatljivijih proročanstava.
Tiče se onoga što Biblija naziva "posljednji dani."
Evo, učiniti ću Jeruzalem čašom drhtanja, učiniti ću Jeruzalem teškim kamenom
za sve narode.
Ispunjenju ovog proročanstva, nakon čudesnog ponovnog nastanka države Izrael
1945. g., svjedočio je cijeli svijet.
Točno onako kao što Biblija predskazuje; najteže breme svijeta nije New York,
Berlin ili Moskva, već sičušni Jeruzalem.
Toliko je važan da je Vijeće sigurnosti UN-a trećinu svojih razmatranja
posvetilo Izraelu,u kojem se nalazi tisućiti dio svjetske populacije.
Jeruzalem ne bi bio glavni problem UN-a kada bi se sa Izraelom moglo poigravati.
Njegova vojska najbolja je na svijetu.
U taj dan učinit ću da upravitelji Jude budu
kao upaljena baklja koja proždire sve narode uokolo.
Gospodin će obraniti stanovnike Jeruzalema.
Točno kao što je proreknuto.
Izrael je uništio napadače, pobjeđujući u svakom ratu,
usprkos neznatnim izgledima.
Anđeo Gabrijel rekao je Danijelu da će Jerusalem biti ponovno izgrađen i
i da će nakon 483. godine doći Mesija
te da će ga njegov vlastiti narod Izrael odbaciti i razapeti
i da će grad i hram biti ponovno uništeni.
Upravo tako se i dogodilo.
Zatim će Mesija biti pogubljen, ali ne zbog sebe;
knezov će narod doći te razoriti grad i svetište;
Isus je ujahao u Jeruzalem točno na dan za koji je rečeno.
Slavljen je kao Mesija, a zatim odbačen.
Isus je prorokovao:
Zaista kažem vam: Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu
koji neće biti oboren.
I bit će odvedeni kao roblje među sve narode.
U 70 po.Kr., točno kao što je Isus prorekao, rimska vojska pod Titom
opljačkala je Jeruzalem i nije ostavila nijedan kamen Herodova hrama da stoji.
Više od milijun Židova je ubijeno, a ostatak se raspšio po svim zemljama.
I bit ćete iskorjenjeni iz zemlje koju idete zaposjesti.
I raspršit će te Gospodin među sve narode, od jednog kraja zemlje do drugog.
Izraelovi proroci također su predvidjeli antisemitizam koji će posvuda pratiti
Židove.
I postat ćeš predmetom zaprepaštenosti, izrekom i uzrečicom među svim narodima.
Raspršeni po svim nacijama; Židove su mrzili, progonili i ubijali
kao nijedan drugi narod, dok je pusta zemlja Izraela i dalje jadikovala.
U 1867.g., Mark Twain, dok je boravio u Izraelul, napisao je:
Betlehem, tamo gdje su anđeli pjevali, nema nijednog živog bića.
Palestina je obavijena u kostrijeti i pepelu, pusta i neprivlačna.
U drugom izuzetnom proročanstvu , Isus je objavio:
A Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše razdoblja pogana.
Jeruzalem je bio u posjedu svih najvećih nacija u povijesti;
Babilonaca, zatim Meda i Perzijanaca.
Aleksandar Veliki zauzeo je Palestinu za Grke 333 pr.Kr.
Kasnije su se izmjenjivali Egipćani i Sirijci, dok nisu stigli Rimljani.
Islamski osvajači preuzeli su kontrolu, dok ih nisu zamjenili križari.
Kasnije, islamski mameluci iz Egipta posjedovali su Jeruzalem.
Zatim je 400 godina njime vladalo Otomansko carstvo.
Tokom svih tih vremena tamo su živjeli Židovi i patili.
Ispunjena biblijska proročanstva koja se tiču Izraela, Jeruzalema i Židova
pružaju neoboriv dokaz Božjeg postojanja i istinitosti Biblije.
Većina ljudi smatra da su rimokatolički križari oslobodili Svetu zemlju
za Židove.
Zapravo, oni su poubijali židove i zauzeli su tu zemlju za katoličku crkvu.
Papa Urban II., koji je organizirao prve križare, pozvao ih je:
Krenite na put ka Svetom grobu i otmite tu zemlju zlom narodu
i podčinite je sebi.
Horde dobrovoljaca pod barjakom križa
izmasakriralo je Kristovu zemaljsku braću - Židove.
Cjelim putem do Jeruzalema.
Vođa križara, Godfrey of Bouillon zakleo se da će osvetiti krv Isusa na Židovima,
tako da ne ostavi nijednoga živog.
Nakon što su zauzeli Davidiov grad,
križari su stjerali Židove u sinagoge i zapalili ih.
Naredni pape odnsoili su se prema židovima kao gubavcima bez prava.
Među njima su bili: Pio VII, Leo XII, Pio VII i Grgur XVI.
Hitlerovo zlostavljanje njemačkih Židova prije II svjetkog rata,
otkrilo je antisemitizam raširen po cijelom svijetu.
Prekooceanski linijski brod St. Louis pretrpan sa 1100 židovskih izbjeglica,
odbila je svaka luka u Južnoj, Srednjoj i Sjevernoj Americi.
Njih 700 imalo je važeće papire za ulaz u SAD.
Predsjednik Roosevelt poslao ih je natrag da stradaju u Hitlerovim pećima.
Čak je i Švicarska vratila židovske izbjeglice njihovim ubojicama.
Ponašala se kao Hitlerov bankar; čuvajući milijarde dolara nacistima,
u zlatu i novcu ukradenom židovskim žrtvama.
Do kraja II svjetskog rata, Božje obećanje da vrati Svoj izabrani narod
natrag u njihovu zemlju, činilo se smješnjijim nego ikad.
Šest milijuna Židova poginulo je u Hitlerovu holokaustu;
činjenica koju mnogi nastavljaju poricati.
Adolf Eichmann, u svojim memoraima napisanima u zatvoru,
nazvao je pokolj Židova:
Ogroman zločin, najveći ples smrti u povijesti čovječanstva.
Nevjerojatno je da je stotine preživjelih iz logora za istrebljenje,
nakon njihovog puštanja na kraju rata, ubijano po cijeloj Europi.
Ipak Božja obećanja su sigurna.
Od 1945. do 1948., unatoč okrutnoj britanskoj mornaričkoj blokadi,
deset starih brodova prokrijumčarilo je oko 70 000 preživjelih iz holokausta
u Obećanu zemlju.
Jedan od njih je rekao:
Bolje je bilo riskirati opasnosti na moru i britansku flotu,
nego ostati u Europi.
Prvi put nakon mnogo godina, imali smo cilj, stvoriti židovsku naciju.
Milijuni Židova iz više od stotinu zemalja vratilo se u Izrael.
Židovsko sadašnje prebivanje u Obećanoj zemlji je nedvojbeno Božje djelo.
Evo, ja ću ih dovesti sa sjevera, s krajeva zemlje.
Onaj koji je raspršio Izraela, okupit će ga.
Ujedinjeni narodi prihvatili su rezoluciju 181, UN-a, u studenom 1947.
U njoj je podijeljena Palestina; 18% dano je Židovima, a 82% Arapima.
Jeruzalem je postao međunarodni grad, koji nikad neće biti pod židovskom vlasti,
kao što je i Vatikan inzistirao.
Arapske nacije odbile su odluku UN-a, zahtjevajući cijelu Palestinu.
Do današnjeg dana nijedna arapska karta ne pokazuje postojanje Izraela.
14. svibnja 1948. Izrael je objavio nezavisnost.
Odmah potom napalo ga je šest arapskih država.
Te vojske su znatno brojčano nadmašivale židovske naseljenike.
Bili su nadmoćniji u oružju, tenkovima i avionima.
Izraelu je UN dao neobranjivu usku prugu zemlje.
Napao ga je neprijtelj odlučan da ga istrjebi.
Izrael je trebao biti zbrisan.
Ali na čuđenje svijeta koji je navijao za drugu stranu,
izraelski naseljenici potpuno su pobjedili one koji su ih trebali uništiti.
Točno onako kako je Bog obećao!
Tako je i bilo, od jednog rata do drugog,
kad su njegovi neprijatelji opetovano pokušavali uništiti Izrael.
Da, uništenje je njihova odlučna namjera.
Muslimani imaju vjersku dužnost istrjebiti Židove.
Oni sanjaju o uništenju Izraela i slave ubojice nevinih izraelskih stanovnika.
Islamski fundamentalizam sada se širi svijetom.
Sam Muhamed je objavio:
Posljednji čas neće doći prije nego se Muslimani bore sa Židovima i pobiju ih.
Usprkos tome, mediji nazivaju muslimanske teroriste radikalima
i ekstremistima.
Zapravo, oni su jednostavno vjerni Islamu.
U Kuranu piše:
Ne drži Židove i Kršćane prijateljima.
Pobij idolopoklonike gdjegod ih nađeš.
Opkoli ih i svakom pripremi zamku.
Hitlerovske prijetnje sa ustiju muslimanskih vjerskih i političkih
vođa stalno se čuju na televiziji i radiju, u džamijama i na ulicama.
Kada Gadaffi uzvikne da će bitka protiv Izraela završiti tako
da će Izrael prestati postojati;
on govori u ime svih.
Istrebljenje Izraela usađeno je u muslimane još u kolijevci.
Sirijski ministar prosvjete napisao je:
Mržnja koju od rođenja usađujemo u umove naše djece je sveta.
U egipatskom udžbeniku iz devetog razreda piše:
Israel neće opstati ako Arapi budu uporni u svojoj mržnji.
A u udžbeniku iz petog razreda piše:
Arapi ne prestaju raditi na uništenju Izraela.
Izrael je lud što se pokušava pomiriti s takvim neprijateljima,
ali je pritisak iz svijeta primorava na to.
U jomkipurskom ratu iz 1973. tisuće tenkova istodbno je
krenulo preko Sinaja iz Egipta, Golanske visoravni iz Sirije
u pomno isplaniranom potajnom napadu.
Sve izraelske vojne snage bile su na dopustu,
slaveći najsvetiji židovski vjerski blagddan.
Trebalo im je tri dana da se u poptunosti okupe.
300,000 Izraelaca borilo se protiv 1.2 milijuna Arapa.
Izraelci su bili na rubu poraza, a i pretrpjeli su teške gubitke,
ali u nedvojbenom ispunjenju Zaharijinog zapanjujućeg proročanstva,
židovske snage bile su kao vatra koja proždire susjedne zemlje.
Izrael je odbio svoje neprijatelje.
Radi osvete što se Izrael obranio,
61 zemlja prekinula je diplomatske odnose sa njim,
ali nitko nije prigovorio Arapima zbog njihova potajnog napada.
Izraelov očajnički i teški obrambeni rat stalno se proglašava
kao agresija prema njegovim miroljubivim susjedima.
Antisemitizam pokreće svjetske medije zbog naftnih interesa.
Nigdje se ne kritiziraju ponavljane arapske zakletve o uništenju Izraela.
Kad je Izrael deportirao 400 Hamasovih i islamskih đihadskih terorista,
koji su pobili i osakatili stotine izraelskih građana,
u svjetskim medijima pojavile su se kritike i osude Ujedinjenih naroda.
Ali kad je Kuvajt deportirao 300,000 palestinaca, uglavnom nevinih civila,
mediji jedva da su primjetili, a UN je to ignorirao.
UN su otvoreno na strani Arapa i protiv Izraela.
UN-ov vod za "očuvanje mira" u Libanonu, zaklonio je PLO teroriste.
Dopustio im je korištenje UN-ovih postrojenja za vježbe.
Dao im je vojnu opremu i potpomogao je terorističkim timovima
pri napadu na Izrael.
Kad je Izrael u očaju napokon napao južni Libanon da ga očisti od PLO-a,
u UN-ovim područjima otkrio je dovoljno vojne opreme
da podrži invaziju milijun ljudi.
Zanimljivo, većina toga bila je previše sofisticirana da bi se time PLO koristio,
te je očito bilo namjenjeno sovjetskoj invaziji.
UN je osudio Izrael više od 370 puta samo zato što se branio,
ali nikad nije teroriste i agresore koji su ga napali.
Dvije godine nakon što je PLO ubio 11 izraelskih atletičara
na olimpijadi u Munchenu,
teroristčki vođa, Arafat, pozvan je da se obrati UN-ovom glavnom vijeću.
Pozdravljen je kao heroj , iako je pozvao na kraj Izraelova postojanja.
Glavni tajnik UN-a B.B. Ghali rekao je:
Židovi se moraju odreći svog statusa kao nacije i Izraela kao države,
i postati zajednica u arapskom svijetu.
Hramska gora na vrhu planine Moriah je srce Jeruzalema.
Ta parcela od 35 hektara pobuđuje vatrene emocije, toliko da bi mogla izazvati
Treći svjetski rat u bilo koje vrijeme.
Na tom mjestu Abraham je poslušno izgradio oltar
i svezao svog sina Izaka na njemu, kako bi ga prinio kao žrtvu Bogu.
Bog ga je zaustavio i pribavio ovna za Izakovo mjesto.
900 godina kasnije, prije 3000 godina, to sveto
tlo kupio je kralj David od Ornana, Jebuzita,
kako bi tamo sagradio Bogu oltar.
Tamo je Salomon izgradio prvi hram.
Židovski hram, dvaput uništen, je nestao.
Na njegovu mjestu stoji Kupola na stijeni, spomeniku
Islamovu antisemitskom bogu mjeseca, Allahu.
Izraelovo zauzimanje istočnog Jeruzalema u 1967., a s njime i Hramsko brdo,
naizgled proturječi Kristovu proročanstvu
o Jeruzalemu po kojem gaze pogani do njegova povratka,
ali što je nevjerojatno, Izrael je odmah predao Hramsko brdo na skrbništvo
kralju Huseinu od Jordana, koji ga je predao u 1994.
Yasseru Arafatu i njegovu PLO.
Tako samo srce Jeruzalema ostaje u rukama pogana.
A poganske zemlje svijeta njime žele upravljati.
Danas je u centru bliskoistočnog sukoba pitanje tzv. palestinskog naroda.
Palestinska oslobodilačaka organizacija, PLO, koju vodi Y. Arafat, od 1969.,
tvrdi da predstavlja Palestince.
PLO objavljuje:
Sukob sa cionističkim neprijateljem nije oko granica Izraela,
nego oko Izraelova postojanja.
PLO, svi bi trebali znati, je islamska teroristička organizacija.
Uvježbali su Idi Aminove ubilačke bande koji su pogubile oko 300,000
crnačkih kršćana u Ugandi.
Zapravo, većinu terorističkih organizacija u svijetu uvježbavala je PLO.
Arafat je prvo ubojstvo počinio sa 20 godina.
Pod njegovim vodstvom PLO je postao najveća, najbogatija, najopakija
i najkrvoločnija teroristička organizacija koja je ikad postojala.
Do 1970-ih PLO je imao 55 baza u Jordanu te je njezin konstatni terorizam
prema Jordanskim civilima bio tako žestok da je kralj Hussein
poslao svoju vojsku na njih.
Nakon nekoliko tjedana krvavih borbi, otjerao je PLO u Libanon.
Tamo je PLO zbrisao kršćanske gradove Damour, Beit Mallat, Tall Abbas i ostale.
O njezinim terorističkim činovim u Libanonu uglavno se nije izvještavalo.
Međunarodni mediji su od straha šutjeli, radi brutalnih ubojstava onih
koji su se usudili kazati istinu.
Larry Buchman i Sean Toolan sa ABC televizije, Mark Tryon
sa "Free Belgium Radio", Robert Pfeffer sa "Der Spiegel" i ostali.
Oko 300,000 libanonskih civila je ubijeno
i više od 100,000 preživjelih mladih cura
ostalo je trudno u PLO-vim silovanjima u toj zemlji, prije nego su ih Izraelci
izbacili.
Usprkos tome, Izrael je opet prikazan kao negativac.
Dame i gospodo, gospodin Arafat, predsjednik izvršnog vijeća
Palestinske oslobodilačke oraganizacije. Njegova ekselencija Yitzhak Rabin,
izraelski prmijer.
Predsjednik SAD-a.
Svaki mirovni dogovor sa PLO samo je iluzija kako bi se zavarao Izrael.
Danas muslimani sljede primjer Muhameda iz 628.
Sklopio je desetgodišnji mirovni sporazum sa svojim Kuraish plemenom u Meki.
Dvije godine kasnije napao je Meku i pobio
svakog muškarca te uzeo žene i djecu kao roblje.
Arafat je javno rekao:
U Allahovo ime, nepoštujemr taj dogovor ništa više, nego što
je prorok Muhamed poštovao dogovor sa Kuraish plemenom.
Mir za nas znači uništenje Izraela.
Prvi korak je pretvaranje da žele mir kako bi se dobila područja unutar Izraela,
odakle će se započeti uništavnje Izraela.
Nevjerojatno, Araaffat i njegove PLO ubojice su
opravdani i hvaljeni od strane svjetskih medija.
Tom nemilosrdnom sadističkom kriminalacu dana je Nobelova nagrada za mir
i poštuje ga se kao prvaka pravde za potlačeni palestinski narod.
Palestinci? -Nikad nije postojao palestinski narod,
država, jezik, kultura, vjera ili ekonomija.
Tvditi da oni ptoječu od palestinskog naroda, koji su navodno
živjeli tisućama godina u palestinskoj zemlji, namjerno je laganje.
Ta zemlja nazivala se Kanan.
U njoj su obitavali Kananičani.
Ono što je bio Kanan, postala je zemlja Izraelaca, kada ju je Bog dao svom narodu.
Ipak izmjenjena povijest, koja je izvrnuta istina,
promovirana je u najboljim enciklopedijama i knjigama,
čak i u kršćanskim izdanjima.
Oni koji se danas nazivaju Palestincima su Arapi po
rođenju, jeziku, islamskoj vjeroispovjesti i kulturi.
Naziv Palestinci dolazi od riječi Filistejci.
Oni su bili pradavni glavni neprijatelji Izraela.
U 130. pr. Kr. Rimljani su nanovo izgradili Jeruzalem kao poganski
grad sa hramom u čast Jupitera, na mjestu gdje je židovski hram stajao.
Židovi su izazvani na pobunu.
Njih 500,000 je ubijeno, a tisuće se prodane u roblje.
Rimljani su u bijesu promjenili ime Izraela u
Sirija Palaestina i otuda dolazi taj naziv.
Otada su Židovi koji su tamo živjeli postali poznati kao Palestinci.
Tijekom II svjetskog rata britanska vojska imala je palestinsku
brigadu koju su uglavnom sačinjavali židovski dobrovoljci.
Palestinski simfonijski orkestar bio je u cijelosti židovski.
"Palestine Post" bile su židovske novine.
1948. Arapi koji su pobjegli iz Izraela
počeli su tvrditi da su oni pravi Palestinci
i da je Izrael oduvijek pripadao njima.
Svjetski mediji spremno promoviraju tu laž.
Istina je da su u 1948. Arapi posjedovali samo 3% takozvane Palestine.
Izraelovo pravo na zemlju ide unatrag 4000 godina
do Abrahamove kupnje pećine Machpelah u Hebronu.
Tamo je on pokopao svoju ženu Saru.
Tamo su Abraham, Izak, Rebeka, Jakov i Lea su pokopani.
U hebronu David je okrunjen za kralja.
To sveto židovsko područje nema nikakve veze sa Arapima ili Islamom.
Ipak Muslimani, unatoč stalnog boravka Židova tamo, tokom 3000 godina,
polažu pravo na Hebron.
Izgradili su džamiju i odlučni su u istjerivanju svakog židovskog stanovnika.
Tokom 50 godina svijet se suočio sa problemom
stotina tisuća takozvanih palestinskih izbjeglica iz rata za nezavisnost iz 1948.
Njihove tipične laži.
Svjetski mediji optužuju Židove za nemilosrdno otimanje zemlje urođenicima.
Zapravo arapske vlasti su žurno upozorile Arape preko
radija da pobjegnu iz Palestine, dok oni pobiju Židove.
Oko 350,000 je pobjeglo. Mnogi nisu.
Oni koji su ostali, su izraelski građani, te danas čine 16% Izraelovih glasača.
Jordan i zatim palestinski teritorij određen od UN-a, protjerali su sve Židove,
uništili sve židovske sinagoge te preimenovali u Zapadnu obalu
ono što je bilo Judeja i Samarija tokom biblijskih vremena.
Unatoč milijardama dolara prihoda od nafte
i tome što su 700 puta veći od Izraela,
arapske nacije odbile su asimilirati u normalan život ikoju izbjeglicu iz 1948.
Sada ih se broji u milijunima zbog visokog nataliteta
i prebivanja u sramotnim izbjegličkim logorima u
Gazi, Jordanu, Lebanonu, Siriji i Zapadnoj obali.
Ti nesretni pijuni stalno se drže u izlogu.
U suprotnosti, država Izrael koja je tada imala 600,000 stanovnika odmah je
prihvatila 820,000 židovskih izbjeglica koji su pobjegli iz arapskih zemalja,
gdje su 1300 godina od početaka Islama, Židovi rutinski
maltretirani i ponižavani na trgovima i ulicama.
Stotine bi bile izmcrvarene i ubijene u
nasumičnim izljevima nasilja muslimanskih rulja.
Njihovo vlasništvo zaplijenilo bi se.
Ponovno postojanje Izraela pružilo je sigurno utočište u koje su pobjegli.
Izrael je asimilirao tisuće imigranata.
Više od milijun Palestinaca i logora izbjeglica prešli su
pod izraelsku upravu u 1967. za vrijeme šestodnevnog rata.
Izrael im je ponudio državnu zemlju, struju, zdravstvo, ulice i škole.
Sagradio je 9 naselja u kojima stanuje 10,000 obitelji.
Nevjerojatno je da se arapske nacije protive Izraelovoj pomoći izbjeglicama.
Još čudnije, UN godišnje prihvaća sljedeću rezoluciju:
Glavna skupština zahtijeva da Izrael odustane od
premještanja palestinskih izbjeglica u pojasu Gaze.
Glavna skupština ponovno poziva Izrael da se sudrži od bilo kakve
akcije u cilju premještanja palestinskih izbjeglica na Zapadnoj obali.
Unatrag 3000 godina, Jeruzalem je uvijek bio
glavni grad Izraela za vrijeme njegovih kraljeva.
Tamo se danas nalazi izraelski parlament, ali ostale
države ne stavljaju tamo svoja veleposlanstva.
Dok je bio u posjeti Jeruzalemu u 1998., vatikanski ministar vanjskih poslova,
nazvao je izraelsku prisutnost u istočnom Jeruzalemu "nezakonitom okupacijom".
U ožujku 1999. Izrael je ponovno obavješten da EU
ne priznaje izraelsku vladavinu nad Jeruzalemom.
U papinoj buli iz 2000. Ivan Pavao II opet
nije priznao izraelsku vlast nad Jeruzalemom.
Sredinom veljače u 2000. Vatikan je potpisao sporazum sa PLO, tražeći
međunarodna jamstva da će Jeruzalem ostati pod međunarodnom vlasti.
Rimokatoličanstvo i Islam su dva glavna neprijatelja Izraela.
Papa Ivan Pavao II toplo je primio Yassera Arafata, tog terorista.
Primio ga je više puta i to dok je bio na vrhuncu
karijere kao ozloglašeni ubojica i kriminalac.
Papa Ivan Pavao II pobožno je osudio antisemitizam, kao što je i trebao,
ali samo se ispričao za ono: "što su počinili sinovi i kćeri crkve".
Nikad nije priznao da je ubijanje židova i evangeličkih kršćana od
strane inkvizicije bila službena politika crkve i njezinih papa.
Rim do danas inzistira da su k
…

Need subtitles from another video?