YouSub
Untitled

sr Serbian

Untitled Serbian subtitles

0 downloads · 528 lines · added Dec 11, 2015

Report a problem
What's wrong?
Advertisement

Serbian transcript

Žena! - Nije, ne liči.
Prava žena! Pogledaj, ovo su ruke, a ovo sise.
Istina, jedna nedostaje. - Invalid?
Tu je i zadnjica.
A lampica? - Lampica?
Hermafrodit.
Pahomov, iznesi i operi hlorom!
Do viđenja, razbojnici!
Momci, požurite, tamo je 40 mladih ljudi.
- Potrebna je konkretna pomoć. - Razumem. Već idem ka vama.
- Ne možemo dole, pucaju. - U obruču smo. Treba nam pomoć!
ŽIV
Momci, zar je već ustajanje? - Kir je opet na onu nogu stao!
Pa, momci, treća...
Za pomen...
Preterali ste, razbojnici!
Državnu nagradu zalivamo, Olječka.
Ti se sutra skidaš, a njih će zbog pića da vrate u jedinicu. Žuravljov, lezi!
Za pet minuta sve da bude sređeno! Razbojnici.
Pričaju da se Olja kreše kao štuka. - Pahom, kresao si lično?
Ja? Tebe?
Ja tebe nisam ni prstom dirnuo.
Krenite.
Idemo? - Sam ću.
Terminator.
Kako je?
Rok en' rol.
Čitav?
Zdravo mama! Vratio sam se kući, ali nisam sasvim ceo. Evo, okači moju nogu na ekser!
Daj cigaretu!
Ti si poslednji? - Uzaludno.
NOVCA NEMA
10000 RUBALJA.
Dobićeš odmah toliko. - A ostalo?
Ostalo? Moraćeš da pričekaš.
Dugo?
Dok se novac ne prenese.
Znači, baš 10 hiljada nedostaje? - Novca nema uopšte.
U redu, nisam pohlepan.
ISPISANI USLED SMRTI
Treba pismo da predam, od poručnika Morozova. - Morozov... izviđač?
Ženi, verovatno? - Predaćete? - Ne, daj joj sam. - Ne poznajem je.
Pokazaće ti. Vidiš koliko ih je.
Uz to je i naš oficir, nije prijatno. A ti predaš, i gotovo.
Kod nas se novac daje po pozivu?
Hvala!
SVE ZA KUĆU
Već treće danas? - Smiri se, bezalkoholno.
U ponedeljak prestajem da pušim. Demobilisan? - Nešto slično.
Koliko košta ova sablja? - Nemaš dovoljno novca. - Imam.
Lena, daj sablju. - Sam nisi u stanju? - Ne pričaj u stroju!
Vidiš šta ovde imam, snajper Bele Helanke.
Sa zatvorenim očima pogađa centar. Kako leži?
Tupa je. - Ti bi da preploviš nekoga? - Ne, poklon prijatelju.
U redu.
Snajper, idi vidi zašto Petrovne još nema!
Dakle?
Šta radiš ovde?
Sme li da se pije? - Zašto ne ideš kući?
Danas krećem.
Poslužite se, druže majore!
Obogatio si se. - Da, kupio sam i poklone.
Ovde je bolje ne šetati sa tolikim parama. Opasno je.
Druže majore, gde je naš poručnik sahranjen? - Ovde negde. Pitaj njegovu ženu.
I vi ste zaradili na njemu deset komada? - Jesi li ti došao u armiju da zaradiš?
Kod mene, sem tebe, i drugi dolaze. Koliko ću dobiti za kontuziju, za ranjavanje...
Vojska je to! Bolje kaži hvala svome vodniku koji ti je život spasio.
Obesio bi se za rublju! - Meni kažeš!
Evo ti! Još?
Odlazi odavde! Idi!
Možda ti je potrebna rehabilitacija? Imamo poseban centar.
Koliko to košta? - Dvesta dolara. Dogovorićemo se.
BOJKO V. T. - Ako se odlučiš, pozovi.
Voniče, bez pitanja! Novac imaš, zar ne?
Vojniče, šta ti je? Vojniče!
Lepotice! - Sklanjaj ruke! Vitja! - Jesi li ti lud ili pijan, šta li?
Momci!
Gde li su nestali?
Proburazio si gmizavca i šta si dobio?
Zašto me je vređao novcem? Nisam zbog toga ratovao.
Da, ti si naš heroj. Ja i Nikitič smo samo hteli da zaradimo. - Ja bih svakako pošao.
Mi smo mrtvi zbog novca, a on je živ zbog ideja.
Zbog novca? Zašto ste onda ostali u zaštitnici? - Zato što si bio ranjen.
Da si mogao da se krećeš, ne bi ostali. - Meni je Moroz naredio, a što si ti ostao?
Zato što ti ne znaš da gađaš! - Ja ne znam da gađam?
Na strelištu sam sve desetke pogađao. Komandir me je za snajpera predlagao.
Ne bih sada ovo čudo vukao! - I meni bi bilo bolje!
Šta je, boli te proteza? - Biva to. Čitao sam da se to zove fantomski bol.
Imao si sreće što su ti samo nogu odsekli. Mogao je da bude i fantomski orgazam!
Kao da ste živi...
Da, kao živi
Samo nevidljivi.
Ali ja vas vidim. - Znači da je to nekome potrebno.
Kome je to potrebno? - Pitaj me nešto lakše.
Momci, gde se vi tamo nalazite?
Gde, tamo? - Pa, tamo... - Gde to pokazuješ?
Jeste li u paklu? - Vrag bi ga znao. - U raju sigurno nismo. - A đavoli i sve to?
Tamo uopšte nema nikoga. Samo široka stepa i brda.
I mnogo snega! - Ko je od vas prvi...
Zažmurio? Nikitič, naravno! Na mojim rukama. Ovom sam mu rukom oči zatvorio.
Večno ću da pamtim.
Nikakve zahvalnosti.
Momci!
Halo, ratnici!
Mi?
Pomozite. Sedam, osam rubalja. Pivo!
Ja nemam.
Odmah.
Žene nemaju intelektualnu savest.
Ti joj kažeš neku misao,
a posle ona svojim rečima tu misao prenosi tebi kao svoju!
Ženu ne možeš zadiviti, možeš je samo iznenaditi. Dobiješ infarkt, nju baš briga.
Muškarac! Izvinite, muškarci...
Hvala.
Ne shvatam, on nas vidi? - Ne vidi on ni belu mačku. Mortus pijan.
Pričinjava mu se svašta.
I kako vam je tamo? - Obično, samo hladno. - I puši nam se.
I ovo moram da nosim! Trebalo je da uzmem snajperku. - Svejedno, ne umeš da gađaš.
Zašto idete sa oružjem? - Dužimo se njime, Kir, kako to pitaš?
REKA DON
Mislila sam da ćeš ranije da se vratiš. - Zadržali me u jedinici.
Ovo je za tebe. - Hvala, Serjoža, zašto si se trošio?
Šta je novo? - Razgovarala sam sa Gorjunovim.
Obećao je da te zaposli.
Rekao je, može u obezbeđenju.
Sa čim ćeš knedle, sirćetom ili pavlakom?
Sve jedno.
Voleo si sa pavlakom. - Može, pavlaka.
A ti? - Ja neću. Gorjunov se žali na čuvare.
Kaže, sede po ceo dan i piju. Ništa ne rade.
Ponekad se, naravno, može. Za firmu.
Mama, ja ne pijem, ako na to misliš. Ne baš sasvim, onako... uobičajeno.
Uobičajeno? To je dobro!
Za roditelje.
Živeli! - Živeli i vi!
Sivi, jesi li ih mnogo pobio?
Ne znam. - Skroman je. - Je li teško ubiti čoveka?
Prosto je. - Ko tebe pita? - Ja sam jednom na straži ubio zeca. Stajao je ispred mene.
Stajao je ispred, na putu. Ja raspalim...
Iz automata.
Šta ova budala puši? - Šta pušiš? - Prima. - Neću sa filterom.
A creva mu plava.
Pa vi ništa ne jedete. Tanja, Rita, nasecite muškarcima.
Slušaj, kako ćeš sa njim? - Kako? Ne znam.
Kakav je momak bio! - Šta mu sada fali? - Nogu su mu do jaja odsekli.
Verovatno ne može da mu se digne.
Kir, kaži nešto.
Čuj, Sjemina!
Noga mi je otsečena ispod kolena.
I može da se digne, ne brini!
Kako je čuo?
Daj ruku...
Sivi, srećno! - Navrati nekad.
Vidimo se
Da te sačekam? - Treba da primim robu. - Nazvaću te.
Da ti pomognem? - Pa, pomozi.
Serjoža, poneo si ključ? - Jesam, vidimo se. - Vidimo se, Tanja. - Doviđenja.
Ja ću biti umesto, umesto, umesto nje!
Tvoja nevesta, iskreno, poštena je!
Zašto se osmehuješ? - Milo mi je što te vidim.
Ti ih vidiš? - Koga? - Pa... Šta si gledala tamo?
Učinilo mi se nešto.
U redu, idemo.
Gazdarice, prihvati!
Kinesku supu neću da uzmem! - Uzmi, dobro ide! - Samo zauzima mesto.
Kažem, uzmi!
Tovari nazad! - Ja tamo-ovamo neću da vozim! - Rekla sam, tovari! - Kopile!
On nju kreše. - Zašto? Ne mora da znači.
Spavaš sa njim? - O čemu ti to?
Znam kako se radi sa njima. - Mnogo ti znaš! - 200% zarade...
Ako me dirne, nastradaće.
Moj Vovka je u specijalnoj, ovde sve kontroliše.
Ko je Vovka? - Brat od strica. - Šta kažeš? - Ništa.
Moram da idem.
Ti si budala.
Ljubav.
Zanimljiva devojka.
Izgleda da bi voleo neku ženu? - Neprestano. - I ja. Šta sada da se radi?
Pitaj me nešto lakše.
Ko je taj Vovka?
Vovka?
Pomaže mi, da me mangupi ne bi uznemiravali.
Shvatam.
Ništa ti ne shvataš.
Boli?
Ne, samo se nisam još navikao. - Izvini.
Serjoža, ti misliš da je među nama sve gotovo? Zbog noge?
Bilo je na televiziji, Nemci prave takve proteze da može i da se trči. Ti imaš našu?
Po licenci. - Razgovaraću sa Vovkom. Naći će ti posao, kupićeš protezu.
Ono na šta te nagovaram, plaća se hiljadarka dnevno. - Osamsto.
Ja uopšte ne pričam o tome!
Tanjuha!
Tanjuha! - Odmah!
Jednu? - Jednu.
Zašto ne otvaraš tako dugo? - Zadremala sam.
Da ti pravim društvo? - Gubi se!
Idem. - Čekaj. Želela sam da ti kažem... - Sve sam shvatio.
Ništa ti nisi shvatio!
Razgovaraćemo sutra. - Zašto sutra? - Ni majku još nisam pošteno video.
U redu, idi.
Šta je tamo sa vama? - Ništa.
Serjoža!
Kako si shvatio za stolom da smo o tebi razgovarale? - Srce mi je šapnulo.
Tako sam i mislila.
Ne razumem, čuje li nas ona? - Ništa ona ne čuje.
Ona jednostavno voli ovu budalu! - Doviđenja, momci!
Kod žena nikad nisi načisto.
Sada ćeš videti priviđenje sa motorom.
Divlje, ali simpatično.
Serjoža? Odavno si došao? - Malopre.
Tanja je dobra devojka. Pisao si joj? - Pisao, par puta.
Čekala te je dve godine. A ostali ste tako kratko. Zašto?
Moram da odem na kratko u Moskvu, drugu.
Kada? - Sutra.
Serjoža, šta se desilo? - Ništa. Zašto odmah dižeš paniku?
Ne dižem. - Jednostavno, moram da idem.
On me je spasio, moram valjda da mu kažem hvala? - Moraš! Ti uvek sve moraš.
I da ratuješ si morao! - Smiri se, mama! Molim te, smiri se.
Došao si... i sve ćutiš, ćutiš... Jesam li ja tebi tuđa? - Nisi tuđa.
Serjoža,
ne zatvaraj se u sebe,
molim te, u redu? - U redu.
Skroz sam zaboravila, bluzu sam ti oprala, bilo je u džepu... Verovatno ti treba?
Da, hvala.
Da ti donesem vodu?
Ako neko želi da nam ispriča nešto o priviđenjima,
neka pozove na telefon 222...
Kod Šalija. - Ne, kod Groznog.
Kod Šalija! Tada sam nosio takvu frizuru.
Stiže piće!
Igore, ovo je za tebe.
Meke!
Pomeri lampu, ne vidi se ništa.
Igore, prešao si me.
Pričekaj zdravicu. Kir, nazdravi.
Za vas, momci. - Ne, za nas je treća.
Za one koji su ostali živi.
I prilog... - Šta sam ti rekao? I sa ženama bi tako, pomirisao i...
Pazi, Nikitič, da se opet ne napiješ! - Sećaš se kako smo ga u Henkaliju ostavili?
Ne razumem, pušio si ranije? - Povukao bih po nekad. - Ne treba počinjati.
Kir, daj cigaretu. - Sećaš se da si od mene pozajmio Vinston?
Pa ja ne pušim! - Zato i pitam. - Nije ti vratio? - Ne. - Zato mi po stepi špartamo!
Zbog tebe nas ne puštaju u raj! Dugovi treba da se vrate! - Nisam zbog sebe.
Larisi sam išao u goste. - Vidi ti ko je kapetana tucao!
Serjoža? - U redu je, setio sam se nečega.
Terajte se u dupe, obojica!
Ja sam već tamo. - - I mi, ne znamo samo u čijem. - Ne bogohuli! - Šta sam rekao?
Ne razumem šta se dešava. - Šta ne razumeš? Sve je jasno.
Sećaš se da si bacio bombu u dvorište? - Da čekam da zapucaju? - Niko nije pucao!
Zato i nije, što sam bacio bombu! - U redu, nama je sve jasno.
Da, Kir, sada se i tvoj odžak nakrivio. Samuraj! - Igore, postaješ dosadan!
Momci,
zbog čega ste vi krenuli sa mnom?
Iskreno.
Vojna tajna.
Za vas, momci.
Sad mi je baš palo na pamet:
Sa tvrdoglavima votku pijem.
Jesi li čuo, Nikitič, nazvao nas je tvrdoglavima. - Izbljuvak.
Kir je idiot. Uhapsiće ga.
Ne grakći. - Žao mi je za nju.
Čuj, može li Slavik nešto da pomogne? Pričao je da mu je otac neka krupna zverka.
Što nije onda svog sina oslobodio armije? Slavik je, osim toga, obična pizda.
Dobro je što imam sestru, inače bi moja majka sišla s uma.
Momci! - Opet? - Ostani tu.
Šta je tamo? - Izgleda isto. Baš kao onda kada smo sreli Kira.
Koji je danas dan? - 38-mi. Još dva dana? - Ne znam!
Zšto ste tako tmurni? Razvedrite se. Idemo.
Igore, zbog čega mi idemo sa njim? - Pitaj me nešto lakše!
Zašto on nas vidi, a drugi ne?
Ja mislim,
mi smo... njegova savest.
Šta?
Mi smo ovde zbog njega. Da ne napravi neku glupost.
Tiše!
Momci!
Vama je, naravno, sve jedno.
Ukratko, oprostite mi, drugovi. - Muči te savest? Onda se pokaj!
Mi smo kao anđeli, a ti si grešnik. Na kolena! - Ma nosite se!
Nikitič, mi smo za njega dali svoje mlade živote, a onas šalje u... - Nezahvalan!
Za mene? - Ne, nego za Puškina! - Za Putina? - Nisam vam to tražio!
Izvinite što sam ostao živ! - Tako bih te maznuo!
Hajde!
Dobio si već dovoljno! Dakle, živ si? Onda živi i raduj se!
Šetaj i žene povaljuj! A savest svoju nabij u zadnjicu.
Šta se čuje? - Uobičajeno.
Jesi li bio u Moskvi? - Naravno.
Meni će biti prvi put.
A gde su vas sahranili?
Na groblju. - A na groblju je tako mirno.
Ni drugova, ni neprijatelja na vidiku. Sve kulturno, sve pristojno.
Milina jedna neopisiva.
Živeli, Kir. Za susret! - A nama?
Ispij, do dna!
Kući još nisi išao?
A ja smo u svoju ćerku gledam.
U početku me je zvala čika!
Pitao sam čak Lenku, koji bi se čika pojavio umesto mene? - Komšija!
Kupio sam ti poklon...
Ali ga nije doneo! - Kakav poklon? - Nožić!
Sablju.
Sjajno.
Za tebe, Slav.
Hvala, što si me izvukao. - U redu je. Živeli! - Dajte malo votke, fašisti obični!
Dobro, možemo i sami.
Maška se probudila.
Malo smo spavali...
Vidiš, čika je došao...
Kir, sviđaš joj se! Trebalo bi da radiš u vrtiću. - Koliko joj je?
Četiri. A već sve razume. - Ja sam pametnica.
Koliko je tvojima, Igore?
Treba mi još jedno piće.
Kučka!
Evo flomaster!
Uzmi! - Crtaj, crtaj...
Stavi ruku!
Šta je Kir, hajde treću... Za naše grugove. Za Igora, Nikitiča,
Muvu, Sanjku Sitnjikova.
Za Moroza.
Igore, piju za nas!
Neka vam je laka zemlja, drugovi.
Osećam da su sa nama. - Zaplakaću!
Neprijatelja je bilo više od sto, odmah su ih zgnječili. - Izdržali smo skoro sat!
Izdržali su ceo sat. - Petnaest minuta, najviše.
Igor nije trebalo tamo da ostane. - Reci mu da ga se to ne tiče.
Došli su odozgo. - Obišli su ih sa vrha. Šta bi sam Nikitič mogao da uradi?
Otkda ti to znaš? Bio si bez svesti. - Imam otvoreno... takozvano treće oko.
Ne veruješ? Okrenuću se, ti pokaži prste, ja ću ti reći koliko.
Treće oko? Hajde!
Dva. - Dva.
Osam. - Osam.
A sad?
A sad, leti ptica!
Gde je osigurač?
Kir...
Kir, šta ti je?
Idioti.
Kir, za vas to nije opasno! - Budaletine! - Ko?
One dve budale što tamo sede! Igor i Nikitič.
Kir, hoćeš kafu? - Ne plaši se! Nikitič, dođi ovamo! - U redu je!
Šta vam je? On sada misli da sam lud.
Njegova žena? - Lepa.
Ko je tamo? - Komšija po garaži.
Maški sam spremio jelo.
Serjoža!
Sačekaj me dole.
Samo da nahranim Mašku, pa ćemo otići u neki klub, pićemo.
Neće on doći.
Možeš sam da izađeš? - Zašto da idem? Dogovorili smo se.
Meni se Slavik nikada nije sviđao, suviše je prepreden. - Ne znam.
On je mene nosio 15 kilometara. - Pa šta? Sada ima ženu i kćer.
Ukratko, porodicu.
U bolnici sam ga sanjao svakog dana.
Kir, je li haringa bila ukusna?
Uobičajena.
Uobičajena!
Rekao sam!
Starica je umrla.
Hoće li ona sada da bude sa vama? - Ne.
Kod nas nema umrlih u miru.
Umire narod. - Umire! Nemaju šta drugo da rade?
Šta je, Kir, plašiš se?
Ne.
Ja sam najstrašnije priviđenje na svetu!
Voleo bih da sam bio tamo.
I da su svi naši živi: Muva, Sanja Sitnjikov, Gerič.
Moroz. - I Moroz, naravno. - Mi. - Mi, svakako.
Slavik, takođe. - Slavik? Slavik ne. Samo preko mene mrtvog.
Verovatno ću se priključiti braći.
Kao ubica. - Još jedan snajper.
Znaš gde treba da ideš? Peresvetu. - Da, on je malo udaren.
Šarmantan! Ako je on na oklopnom vozilu, transporter ode na komade, a svi prežive.
Kome stavi znak, snajperi ga promašuju. - Video si ga? - Znak? Jesam. - Peresveta?
Monah jedan, bivši oficir iz padobranske. Posle Avganistana je otišao u manastir.
Zatim dospeo u Čečeniju. Priča se da su ga uhvatili i predložili mu da postane mula.
Poslao ih je u materinu. - Onda je istinski monah. - Naravno. - Tiho!
Šta li je to čuo? - Sačekajmo.
Šta je tamo? - Sve! - Čuj, Slavik je o nekom klubu govorio?
Kakav sad klub? - Vama nije važno, a ja sam u Moskvi prvi i poslednji put!
ISKORISTI PRILIKU!
Igore, može li da bude tako? - Ne znam. - Možda smo samo kontuzovani?
I sada, zapravo, ležimo u bolnici. Čitao sam u novinama: Čovek umro, a zapravo...
Pederu!
Ja sam najužasnije priviđenje na svetu! Ura!
SUDBINA JE IZABRALA NAS
Bože!
Ćutiš?
Pizda, ukratko.
Pažljivo.
Tamo je neki muškarac. - Vidim...
Šta je?
Trenutak.
Da ne znate u kom je pravcu Čertanovo? - Nisam odavde.
Uskoro će se otvoriti metro, pitaj tamo. - Pokazaćete mi kako da dođem do njega?
Ratovao si? - Ratovao. - Dugo?
Čuj, možeš li da mi pomogneš?
Idem drugovima. Strogino, nije daleko.
Platiću.
Čuješ, majko? Možemo da zaradimo za pelene.
Ne znam... I onako cele noći putujemo.
Šta to radiš? Prvog koga sretneš, uzimaš u auto? - Ne brini! Vratiću se za jedan sat.
Potrebno nam je, razumeš? Ne zbog sebe.
Budi oprezan! - Dobro. - Da ne ukrade kola? - Poneo sam ključ.
Sme li da se puši? - Puši. - A ti ne pušiš? - Ne smem.
Bolestan? - Mantija ne dozvoljava.
Nešto kao, Satanina kadionica?
A pivo? - Može, ali ne za volanom. - Isto kao i kod nas!
A žene?
U redu, neću više.
Odavno radiš kao sveštenik? - Mi služimo.
Plaća se dobro? - Zavisi.
Zašto si otišao u popove? - A ti u rat?
Verovatno zbog para?
U pravu si i meni su već dosadili sa tim: Otišao si tamo da bi zaradio.
A ti nisi zbog toga? - I zbog toga, naravno. Hteo sam da zaradim za svadbu.
Odavno služiš? - Ne baš. - Koliko? - Kakva je razlika?
Ove nedelje sam rukopoložen.
Zašto ćutiš? To treba proslaviti! - I ovako si već dobar... - Biću još bolji!
Za rukopoloženje. Kako se zoveš? - Otac Sergije.
Čuj, otac! I ja se zovem Sergej.
Znaš neki vic? Neću, mastan je.
Prestani, milicija će nas zaustaviti. - Neće. Vide da je pop za upravljačem.
Zašto me stalno nazivaš popom? Jesi li kršten? - Ja sam musliman!
Da Čečeni nisu ratovali sa našima, otišao bih njima.
Treba ih redovno zalivati i rodiće, ali, znaš, ima se šta od njih naučiti.
Šta biva, ako si čoveka ubio? - U ratu?
Kakva je razlika? - Postoji razlika.
Pojačaj.
Nije mi se sviđalo ono što je ovde bilo!
I ne sviđa mi se ono što je ovde sada!
Reci nam, kako da dođemo do Strugina?
Daj cigaretu!
Ne znaš? - Šta? - Kako stići u Strugino!
Zašto vičeš? Eno ga tamo, tvoje Strugino.
Kako da se odvezemo do tamo? - Zašto da se vozite? Idite stazom.
Svi bi da se voze. Rahitičari!
Kakav čudak!
To je sve. Dalje ću sam.
Biće dovoljno za pelene? - Bog s tobom, šalio sam se.
Pa, hvala, Sergej. Ili, kako već, Oče Sergije?
Bez uvrede ako je nešto... sa srećom! - Srećno.
A ako nisam ubio u ratu? Nego onako, prosto.
Šta se tada radi? - Kaje se.
Tako sam i mislio.
Zaboravio si svoju kartu. - Našao bih i ovako, s Božjom pomoći.
Ako želiš, pomoći ću ti. - Nema potrebe, vrati se ženi.
Posle ću te vratiti nazad. - Ne treba, idi. Hvala.
Idi, rekao sam. Kraj!
Pa, šta ja tu mogu?
Kuda? Stani, bitango!
Stani, biće gore! - Gore neće biti.
Sujeverni gad!
Nisi ga stigao? - Brzo trči, zaraza!
Gad! Tamo je bilo svačega! Ubiti takve je nedovoljno.
Sipaj i meni! - Ti si za volanom? - U mantiji ne zaustavljaju. - Tačno.
Greje.
Šta je tamo, vojna jedinica ili neko selo?
Otekla je. -Čekaj, čekaj. - Trebalo je da ponesem štake.
Hoćemo li da krenemo?
Poneću nogu.
Slušaj, poneću te na leđima! - Biće ti teško. - Ma kakvi, ti si lak.
Ti si teška zaraza.
Poznaješ li Peresveta? - Kakvog Peresveta?
Monaha, koji ovde negde živi. Ime je čudno.
Groblje. Znači da je i selo blizu.
Ovo i jeste selo.
Zašto odmah nisi rekao da tražiš groblje? Selo, selo...
Da si odmah rekao, održao bih službu za njih. - Pa eto, nisam rekao.
Kako se zovu? Možemo da pitamo nekoga.
Serjoža, da pitamo nekoga?
Igore!
Nikitiču!
Momci!
Serjoža?
Sergej!
Momci?
Evo ih.
Zdravo, drugovi!
Nikitiču, njuško, gde ste nestali? Čekao sam vas ceo dan.
Zdravo, bratac.
Muvo, Tatarska njuško, šta ti ovde radiš?
Zdravo, Sanj!
Zašto Moroza ne vidim?
Sergej, donesi tu flašu! Momci, proslavićemo malo!
Nikitiču, gde ste vi? Zašto ste otišli, Igore? Sada ćemo da popijemo, drugovi!
Hoćemo li, Oče Sergije? - Ja neću.
Tvoja volja.
Hajde, dođite! Na iskap!
Serjoža! - Ti misliš, skrenuo sam?
Ja sam ove šaljivdžije video pre dva dana, kao tebe sada, žive!
Šta je, jeste li se uvredili? Zbog čega sam onda dolazio ovamo?
Pijte, tvrdoglavci.
Izvini, Nikitiču, jela nema.
Je li ostalo žvakaće gume?
Evo, pomirišite.
Igore, ovo je specijalno za tebe...
Daj i meni jednu cigaretu.
Svi su iz tvoje čete? - Ne.
Genka Nikitič, Igor Lagutin...
Sanja Sitnjikov, zamenik momandira voda.
Ovo je Muva, Mušailov...
A Igora i Nikitiča sam pre dva dana kao žive video. Kažu, tamo nema nikoga.
Gde, tamo? - Tamo.
Možda to nisu bili oni?
Nego ko?
Demoni!
Šta ti...
Kod Nikitiča je moja oprema.
Kažu, nema nikoga i hladno je. Jesu li oni to u pakao dospeli?
Ne znam.
Ko onda zna?
U pakao, naravno, kome su oni još potrebni? I ja ću zahtevati da budem sa njima.
Tako? - A šta bi ti hteo? - Pročitaću psaltir za mrtve. - Ne treba.
Zašto? - To je trebalo ranije! Gde je on bio ranije, tvoj Bog?
A naš Muva je i musliman! Obrezan je. - To nije ništa. - Odlazi odavde!
Zašto to?
BOJKO VIKTOR TIHONOVIČ
To je sve, idem sad.
Hvala vam, momci!
Šta vas je zadržalo toliko dugo?
Ja sam vas čekao, čekao... - Čuj, on je nas čekao!
Mi smo ti koji su čekali tebe! Kreći. - Kuda? - Pitaj me nešto lakše.
Pa ti više ne hramlješ!
Neka vam je laka zemlja, drugovi!
Srpski titl: tplc
SRPSKE TITLOVE RUSKIH FILMOVA OVOG PREVODIO
…

Need subtitles from another video?