Advertisement
Serbian transcript
www.titlovi.com
SNAJPER
ORUŽJE ODMAZDE
SNAJPER ORUŽJE ODMAZDE
Staljingrad 1942. godina
Levnjev i Terentjev na vrh...
ostali za mnom!
Oprosti mi, brate.
Jeste li sve zapamtili?
Uništavanje oficira, podoficira i mitraljeskih gnezda.
- Nekako ih je mnogo danas, kapetane. - Čim se podignu, pucajte, prvo udri starije.
Pucajte tek posle mene. Dvojica, najviše trojica...
i nestajemo.
Sve je spremno, komandire!
Samo Beloruskinja nedostaje.
Bila je ovde sve vreme.
Kako to?
Samo što je stigla ovde i odmah odletela, šta li?
Možda je odletela, ne zovu je Nemci bez razloga Veštica.
Hexe!
Komandire... sva devetorica su na položaju!
Zašto ne pucamo?
Šta čekamo?
To je kao lov, neophodno je strpljenje,
ne otkriti se prerano. Ili će te pokriti zemlja.
Naređenje je: zaustaviti napad neprijatelja na krilo puka.
Jasno?
Kraj razgovora.
Pucaj, mladiću, ne dozvoli da ustanu!
Imam ga!
Pogodio sam!
Sanitet ne gađati.
Povlačenje!
Alesia!
Spreman za beg, dečko, brže, brzo, čim pogađaju blizu!
Gde je Levnjev?
Bio je iza, kapetane, trčao je.
Povlačenje... trkom!
Nema ga... gde je?
Posle smrti mi ne treba, ionako ću da pasem!
Video si, video? Samo što smo otišli odande, tamo udarilo!
Imali smo sreće, zar ne?
Imali smo, da... Jašin je osetio.
On sve oseti.
Osećam se sa njim kao iza kamenog zida. To je ratnik!
- Mogao bi pukom da komanduje, možda divizijom. - Pa, zašto ne komanduje?
- To nije tvoja stvar. - Reci mi, zašto?
Reci nam Nikolaj.
Ti to sigurno znaš? Od Jašina se ne može ništa izvući.
Dobro. Školovao se na Kubanu, hteo da bude učitelj,
zbog porodičnih problema nije završio školu.
Otputovao je za Voronjež i upisao u oficirsku školu,
bio je najbolji u klasi.
Imao je devojku, ćerku načelnika škole.
Pred samu promociju iskopaju da mu je otac bio sveštenik.
Škola je kažnjena, načelnik ćerku udao,
a njega su poslali u udaljen garnizon.
Onda je sve zataškano... neke glavešine smenjene...
Daša!
Daša... daj ruku, Osećaš kako mi srce bije.
Prestani!
Šta je?
Ništa.
Imate lepe ruke.
Jake.
Nikolaj,... gde si služio?
U organu, možda? Odakle sve to znaš?
- Znam ga iz Finskog rata. - I on ti sve to ispričao?
Ispričao mi njegov drug, školski drug.
Poginuo pre tri meseca, bio je dobar momak, ubi ga balabo.
Šta?
Balabo! (Mitraljez)
Druže kapetane, ide... dolazi... general!
Borci, u stroj!
Odeljenje... mirno!
-Druže generale... - Sila si, Jašine.
Hvala vam, snajperi, hvala, dobro tučete Nemce,
hvala... hvala...
- Je li ona oborila Nemačkog pukovnika? - Da!
Otkuda ti ovde? Gde si naučila da gađaš tako dobro?
Druže generale, ona je prvak Belorusije u streljaštvu.
Sama je zahtevala razmeštaj u prvu liniju fronta, ali nije dozvoljeno...
Zašto nije dozvoljeno?
- Izvinite. - Plašite se da se Frici ne smeju?
Junak Jašin se nije uplašio da uzme devojku.
Jesu li ti roditelji živi?
O ocu ne znam ništa, baba, majka i brat...
prilikom evakuacije iz Minska...
Baka je živela na selu i došla nam bila u posetu...
Na naš voz je pucala kolona tenkova. Posle su izašli iz tenkova...
Zar nije strašno na prvoj liniji?
Posle voza ništa nije strašno.
U poslednjih deset dana, druže generale, 12 fašista, sve oficiri i snajperi.
Nemci su je nazvali Veštica.
Hekse!
Veštica, na nemačkom.
Veštica?
Kakva je žena, veštica?
Devojka koja opčinjava muškarce svojom odsečenom kosom,
i pokazuje da nam je neophodan njen talenat.
- Druže komandire, front je ispred cementare. - Druže generale, cementara je u našim rukama.
Idi, umij se.
- Vrlo dobro, drugovi snajperi! - Služimo Sovjetskom Savezu.
Idemo.
Drugovi borci, slušaj naredbu: Za primerno izvršenje borbenih zadataka
i pokazanu hrabrost i heroizam odlikuju se ordenom Crvene zvezde
kapetan Jašin i vodnik Mikulčik.
Ostali medaljama Za hrabrost.
Služimo Sovjetskom Savezu!
A ovo je za vas, od mene lično.
- Druže komesare, možda i Vi sa nama ..? - Ne, ne, ne mogu.
- Zalutala. - Ispala.
Nikolaj, puna čutura vode, a?
Oh... izvini.
Oprosti.
Šta se desilo, druže kapetane?
Došao sam po tebe, momci čekaju.
Odmah.
Alesia, moraš prekinuti da samovoljno odlaziš na prvu liniju fronta.
To je naređenje.
Od sada se ne mrdaj od mene ni korak, razumela?
A kako ću se boriti?
Borićeš se, kako ja, tako i ti,
sve vreme u mom vidokrugu.
Oh, druže kapetane, da niste bolesni?
Dosta sa šalama!
- Jeste li razumeli naređenje, vodniče Mikulčik? - Da, druže kapetane.
Kuda Vi, tu i ja.
Ja i ne želim ništa više.
Kaša se hladi.
- Liči na Firera. - Napravi mu crvene usne.
Momci, šta radite tu?
- Kobra! - Budale!
- Znaš čega sam se kao dete najviše plašila? - Čega?
Peći
Peći u bakinoj kući.
Zašto?
Kad sam bila mala, baka je potpaljivala peć
suvom slamom. To je dobro gorelo,
a kad slama gori...
izgledalo je... kao voštane sveće.
- Ulazila sam u peć... - U peć?
.. kad se ohladi.
Tamo je bilo mračno, strašno, preteće, plakala sam skrivajući lice rukama...
Baka me je izvlačila, svu crnu od čađi...
.. i davala da pijem mleko sa medom.
- Voliš li mleko sa medom?
Izvinite za trenutak..!
Aljes, čuj...
kloni se prve linije.
Šta će ti?
Ubijanje ljudi nije posao za žene.
Podnesi izveštaj...
i mi, celo odeljenje...
napisaćemo svoje mišljenje.
Slušaš li, Aljes?
Tiše, ždrepci!
Za mnom!
Gde gledaš sve vreme?
Gledaj u mene. Umem da perem...
pravim knedle... mesim hleb.
Biću ti dobar muž.
- Znam te... mangupe! - Da...
Gde je Alesia?
- Gde je Alesia? - Tu je.
Levnjeva su ubili!
Saši Terencevu durbin polomili.
- A šta je sa njim? - Odveli ga u sanitet, ranjen je.
- Snajper? - Snajper, lovac na nas.
- Gde se to desilo? -Nedaleko od naše jučerašnje pozicije.
- Šta stojite tu. Nazad na posao! - Da!
Šta to radiš? Moja naređenja nisu promenjena.
Bila sam oprezna. Mislim da bih mogla da ga nađem.
Rekao sam da ne ideš bez mene ni korak.
- Samo sam osmatrala... - Dosta razgovora!
Vodniče Mikulčik, zbog neizvršenja komandirovog naređenja...
odstranjujem Vas sa snajperskih aktivnosti.
- Koliko dugo? - Predaj pušku...
na levo krug... napred marš!
Nemate prava, druže kapetane!
U svakom slučaju, biću napred.
Neću da idem u pozadinu!
I ne treba mi Vaše mišljenje!
Tražiću premeštaj u drugi bataljon.
Ne uzbuđuj se!
Tako gazi politički oficir. Čuješ? Zaglavio levu nogu.
I nije sam.
- Zdravlje želim, druže politički. - Zdravo.
Je li to lepotica? Belorusočka?
Dugo je nismo videli?
Gde si se skrivala do sada od nas?
Dobro jutro!
Nije šarmantna pojava, ali lično Mikulčik, i ostali snajperi,
su trenutno najbolji u diviziji,
sa prosekom od pedeset Friceva.
Nešto slično... već pola stotine, nije li previše?
Samo, druže politički, nešto ne razumem...
šta će nam snajperi, njih imamo.
Da, druže politruk, najbolje da je vratite nazad
i razmestite kod Vas lično.
Već ste šest dana na položaju, a gubici stalno rastu,
posebno među komandirima i koordinatorima.
Neće imati ko da dođe do Berlina!
Izvinite, komesaru, ali igra je teška,
dva puta smo mislili da je on, a on je još živ.
Juče je pogođen Saška Morozov, a Saška... znate ga lično...
bio je sjajan.
O tome i pričamo... Komanda gubi strpljenje...
Ukratko, Jašine...
moraš da prihvatiš alternativu... drugaricu...
i onda kada ti se ne sviđa.
Naređenje komandanta divizije. On lično podržava Mikulčikovu!
Gde su se ukopali gmizavci?
Pravo napred, na 300 metara,
dva rezervoara, u podnožju desnog je komad lima.
Kladim se da je tu.
Lim je na drugom mestu nego juče.
Može li gvožđe da puzi?
Dakle, jasno je!
Ostaje pitanje, kako ga namamiti odande?
Ne sviđa mi se taj poklopac.
Vidite, kapetane, pametnije je jaje od kokoši.
- Borise... - Da? - .. Podigni mamac.
Druže kapetane, šteta je.
- Ostavi se šale! - Da... dižem mamac.
Dobro... na posao!
Zbogom, brate.
Baljšoj teatear... Cirkus!
U našem poslu bez toga se ne može druže komesare...
Samo nam niko ne aplaudira.
Besprekoran pogodak treba da vidite.
Specijalist!
Treba ga uzeti ozbiljno.
Sve se mora završiti za par sekundi.
Tamo je... tamo, druže Jašin, pokazao se na tren i nestao.
Šta si ti petljao, hteo si da pokreneš kamion?
Mi nismo vozači, komesare,
a ni bogovi.
Da zadovolji znatiželju, snajperisti je hleb s maslom.
- Spreman, Nikolaj? - Da, možete da radite.
Imajte na umu da nismo ovde sami, i tamo su pune puške okrenute ka nama.
Stric Nikolaj, im je spremio doručak,
hleb sa marmeladom i kakaom...
Sada, počinje okretanje... pacovi.
Čekaćemo.
Kad se Sunce spusti, pojaviće se senka na rezervoaru.
- Pucanj će bolje da se vidi. - Ali, vaša optika će reflektovati svetlo.
Neće.
Budući da je tako pametan i iskusan kao što kažete...
zašto dejstvuje tako prosto?
Zašto ne menja položaj?
Fric nije budala, u pravu si mlada damo...
Ne uspevamo da ga nadmudrimo.
Belorusočka, gde si?
Opet? Baš je preterala!
Spreman, Borise...
.. sa Bogom.
Sa Bogom.
- Nikolaj, na tri - četiri. - Razumem.
Dakle, kada, komandire?
Pripremi se.
Da počnem?
Počni.
Tri... četiri!
I šta, komandire?
Ako je bio on.
- Dobro, umetnici! - Kako bi moglo biti drugačije?
Pazite!
Komesare!
Šta je to bilo, naredniče?
Nije to ništa, ništa, komesare, zavoj i sve je u redu.
- Živ? - Živ i zdrav.
Još jedan je bio sakriven, 30 metara desno, u skloništu.
-To je bio broj jedan. - Lovio nas, komandire,
a pao na žensku.
Osećao sam se danas korisnim,
ne znam samo šta da referišem komandi?
Da je as završio svoje.
Druže Jašin, mišljenja sam da je Alesia zaslužila medalju.
Slava Bogu.
Govorio sam ti, Hanse, da je Veštica.
Vodniče Mikulčik, primite našu zahvalnost.
U redu, komesare.
Samo bi mi trebali dokumenti asa, radi sigurnosti.
Nije previše teško da ih dobijemo.
Povratak.
Noć... sigurnije je da idemo noću.
Zašto si ovde?
A Vi?
Ne znam... nešto nije u redu.
Odlazi, Alesia, opasno je.
Premestiće me u drugu diviziju.
Već jesu...
Možda se nećemo više videti.
Molim te, oprosti mi, druže kapetane.
Šta da ti oprostim?
Moj glupi karakter...
i što sam se zaljubila u tebe, kao devojčica.
Ti jesi devojčica.
Alesia, razgovaraćemo kasnije.
U logoru.
Moram da se vratim.
- Hoću sa tobom! - Odlazi!
Jašine!
Nestani odavde!
Molim te.
Jašine...
moj dragi... dragi...
sem tebe nemam nikoga...
bez tebe ću umreti, Jašine, ne bih mogla da živim bez tebe,
zašto bih živela, zbog čega?
Želim da budem sa tobom, da te štitim, volim!
Jašine ..!
Jašine...
Alesija!
Alesjenjka...
Alesia...
Alesia, nije umrla.
Jašine!
Zadrži za uspomenu Potpisan.
Ti si srećan, metak je prošao blizu srca.
Sačekaj minut, moj dragi Jašine... u zdravlje!
Komandire! Komandire!
Ma šta komandire, vreme je za povratak.
Gde je sahranjena Alesia?
Tamo, na brdu.
Lepo mesto.
MOSKVA 1945. godina
Dobro jutro.
- Vi...? - Da.
- U redu. - Izvolite.
Ovuda, molim.
.. na daljini od 200-250 milja, dužine 16 metara i težine 14 tona
minimalna letna atituda je 100 kilometara, to je nemoguće!
Verner fon Braun je to napravio još 1942. godine.
- Major NKVD, je... - Upozoren sam na Vašu posetu.
Je li to ona?
- Da, A4 raketa, zvana Fau 2. - Oružje odmazde?
- Hitler je verovao da će mu doneti pobedu. - Druže Mihajlovski...
razgovarajmo nasamo.
Naravno.
Drugovi... 10 minuta pauze.
Izvolite.
Pogledajte.
Recite mi, da li ovo na crtežu može da bude deo V2?
Nije nemoguće... tako... da.
Na primer, ovo liči na deo snabdevanja motora gorivom.
Vrlo važan dokument.
Pogledajte potpis.
-Poznat? - Hamerbol.
Oto Hamerbol.
Sa Otom Hamerbolom sam se sreo u leto 1932. godine na kongresu u Beču.
U Pnemindeu, Hmerbol se bavio sistemom navođenja, na primer.
Na ostrvu je imao laboratoriju. Kad su Britanci bombardovali ostrvo...
Nemci su prebacili laboratoriju na kontinent.
Kako smo dobili ovo?
U istočnoj Pruskoj je gradić, komandant je pokazao budnost.
To je sjajno.
Druže Mihajlovski, zbog izuzetnog značaja pronađenog dokumenta
vi i ja imamo zajednički zadatak.
Treba da odemo u Pruski gradić i upoznamo se sa onim što je tamo nađeno.
Dobro... ja sam spreman.
- Imao bih jednu veliku molbu. - Koju?
Poveo bih pomoćnicu, Mašu Gusevu.
Devojku koja Vam je otvorila.
Odličan je tehničar, zna Nemački, bez nje sam kao bez ruke.
Osim toga, dobar je fotograf.
Dobro... povedite je... na moju odgovornost.
Krećemo što je pre moguće.
ISTOČNA PRUSKA 3 dana kasnije
- Ostapčuk! - Da, druže majore?
- Pobrini se za ove ljude. - Razumem.
- Druže majore, na teritoriji garnizona... - Poručniče...
sprovedi sve u skladu sa odredbama. Ja sam zauzet.
Opet su počeli sa alkoholom.
Sa čim?
Alkohol.
- Ali mi svi... - Vodnik Kočubej! - Da!
Daj kanister.
Otvori.
Izvrši!
To je alkohol, druže majore! Izvrsnog kvaliteta.
Druže Kuročkin...
- .. Uzmi! - Uskoro. - Prekinite razgovor!
Odakle uzimate alkohol?
Obriši naočare.
Dobrodošli! Major Jašin, komandant mesta.
Osipov. Formalnost nije potrebna.
Šta imate ovde... alkohol?
Da, to je... zaplenjeno.
- Zašto je ovde toliko uređaja? - U edukativne svrhe.
- Vi ste poslali izveštaj u Moskvu? - Da, ja, sa potporučnikom Kuročkinom.
On je našao dokumente i prepoznao Himlerov potpis, zna Nemački.
Možete pokazati na mapi gde je to?
Ovde, u dvorištu zamka.
- Postavili ste stražu tamo? - Ne.
Druže majore, nikoga nema tamo da to gleda,
tu su samo beleške, sanduci, automobilski delovi, smeće.
- Znaš Jašine, za te sanduke i delove može glava da ode. - Kriv sam, priznajem...
- Zdravo... Major Jašin komandant mesta. - Dobro jutro.
Ja sam Maša...
- Guseva. - Mihajlovski.
Oops... dobro jutro. Vi pravo iz Moskve?
Srca zemlje? Izvolite pogačice.
- Jašine, gde je tvoj auto? - Tamo. - Idemo.
Na desno. Napred marš! Kasnije ćemo razgovarati.
- Hvala. - Idemo.
Živeli!
Poručniče, gte se se zainteresovali za raketnu tehniku?
Zaljubljenik sam u aeromodelarstvo. Proučavao sam longimaka i Gluška.
Čim sam video crtež u zamku, odmah sam sa tim upoznao druga Jašina...
U zamku su živeli baron i baronesa koji su se mnogo voleli,
ona je bila izuzetno lepa, prosto neverovatno!
Jednom su otišli Kralju. Ovaj se, čim je video baronesu, zaljubio u nju.
- Baron je imao otrov... - Gde si se naslušao tih gluposti?
Svi pričaju...
Baronesa je odbijala udvaranje ali je ovaj bio vrlo... nasrtljiv, i...
skočila je sa tornja.
Baron je sišao u podrum zamka tražeći baronesu.
Oh, vidite, šta je ono?
Nešto svetluca na prozoru.
- Verovatno staklo? - Tamo nema stakla.
Već sam ti rekao, lakat strogo vertikalno ispod kundaka, kao i potkolenicu oslanjajuće noge.
To suzbija podrhtavanje i omogućava tačno gađanje.
Oh, moj Bože, ova je ista moja supruga.
Jesi li lud, Karl.
Od nedavno viđaš svoju suprugu u svakoj ženi.
Izgledaš veoma umorno.
Znao sam da će se pre ili kasnije pojaviti ovde.
- Karl... - Horst!
- Na položaj. - Da.
Stigli smo.
Dobro, Jašine, pokaži nam Aladinovu pećinu.
Nađemo li laboratoriju, obećavam svima unapređenja.
Gde su vaši sanduci?
Ovde, druže majore.
Ovde na ćošku, deset komada.
- A gde su sad? - Ne znam, ali su sigurno bili tu.
Možda tamo... Ili onde.
Ovde... onde... Drug Jašin možda želi da mi objasni o čemu se radi?
Ili možda... Imate samo alkohol u glavama? Odgovori!
Sanduci su bili tu, video sam ih lično, kao što gledam Vas. To je prvo... A drugo,
kao što verovatno znate iz mog dosijea, ranjavanje ne utiče na moj vid...
niti na moj sluh, pa Vas molim da ne vrištite, druže majore.
Šta ..?
Znači, tako?
Mislio sam da si samo glup, ali sad vidim da je stvar ozbiljna.
A ti si proučavao Longimaka i Gluška, a Longimak je narodni neprijatelj,
streljan po presudi narodnog suda, a Gluško...
Gluško sada radi opet, druže Osipov, a dokument je bio istinit.
Predlažem da se ovo mesto pažljivije pregleda.
Dobro... Pregledajte, pregledajte. Samo neka bude nekog rezultata.
Pažljivo, Jašine, jer ako ne nađeš ništa,
bićeš odgovoran za dezinformaciju organa NKVD, razumeš?
Mi Vam verujemo, druže Jašin.
Je li tačno da je Longimak streljan?
Da, tačno je.
Tada su uhapšeni još Gluško i Gusev, njen otac.
Otac je umro u logoru.
Pa, da pogledamo. Sanduci nisu mogli da ispare.
Ostanite ovde, mi ćemo pogledati unutra.
Idi u podrum.
Šta misliš o majoru?
Tako je smešno... ozbiljan.
- Smešan ili ..? - Dobar.
Ovaj neće da laže.
Da.
Slikaj okolo, a ja ću da pogledam papire.
Stas!
Ovaj Rus nešto oseća.
Ne pucaj, Berta, da ne pokvariš sve.
Ovo je zbog Vašeg nemara, Karl.
Da ste na vreme uzeli sanduke, niko se ne bi pojavio ovde.
Koliko Vam vremena treba, Hamerbole?
Najmanje dva dana.
Dva dana mogu da garantujem.
Ne sviđa mi se ovaj Rus, kao pas njuška svuda.
Ako otvori ona vrata, pucaj.
Hamerbol... idemo.
Maša?
Mogao sam da pucam.
U mene?
Oprostite mi, navika.
Prokletstvo!
Kakva navika? Vrlo me interesuje.
Kod druga Jašina postoji navika da reaguje na zvuk blica.
- Tokom rata bio je snajper. - Kuročkine!
- Izađi - Razumem.
- Pa, jeste li našli nešto? -Na nesreću, ne.
Hajdemo.
- Govorili ste da su vaši vojnici iskopali negde alkohol? - Da, iskopali ga negde.
Činjenica je da je etanol - čist alkohol, komponenta raketnog goriva.
- Možda ima veze? - Kuročkin...
- Čim stignemo pošalji mi Kočubeja. - Razumem!
Još nešto. Može li da se iskopa negde lokalna arhiva?
Ako je ovde bilo nečega u vezi sa raketom, možda je ostao neki trag.
Pobrinuću se za to.
Hvala za ideju.
Nije moja, to je njena ideja.
- Nadam se da neće da se vraćaju. - I ja se nadam.
Ali, bolje naučite lekciju.
Kako ćete u grad?
Uhapsiće Vas, Karl.
Zaboravljate, Hamerbole, da je ovo moj grad.
Karl, ja ću to bolje.
Ovuda, molim,pokazaću vam sobe.
- Slobodno? - Da, da.
Gde kofer da stavim, drugarice Guseva?
Stavite na pod, isprazniću ga kasnije.
Molim Vas, zovite me po imenu.
Dobro.
Ovde će Vam biti dobro.
- Ali ovo je fašistička kuća? - Ne, napravljena je u prošlom veku.
Druže Jašin, brzo ću se preobući i silazim dole.
Biću u kolima.
Lepa.
Za mene, ti si najlepša.
Osećam njen pogled na sebi.
- A sad? - Sada ne.
Hoćeš li i ti u arhivu?
Da, ali kasnije.
Ovo je moja kći, Hana, njena fotografija.
Poginula je.
Izvinite.
Ne... bilo bih veoma radosna, ako Vam odgovara.
Bila joj je omiljena haljina.
Hvala.
Izvinite što ste čekali.
- Zašto me tako gledate? - Kako?
Čudno.
Izvinite me... vrlo ste lepi.
- A gde je arhiv? - U gradskoj sali.
Tamo je biblioteka. Kuročkin će sve dokumente tamo odneti.
A, drug Mihajlovski?
Drug Mihajlovski je vrlo zauzet čovek,
ali me je pozvao na večeru u neki, Vama dobro poznat restoran.
Birštube.
Da.
1645. godina... U zamku za trista godina ništa nije promenjeno?
- Šta ste iskopali? - Oh. Ovo je iz kancelarije komandanta.
Izgleda da su početkom 1944. g. nacisti očistili grad od nepoželjnih stanovnika.
Neki su raseljeni, neki poslati u logore.
U grad je bilo moguće ući samo sa specijalnim propusnicama.
Evo, imate ovde.
Dobro, sve je to obično, izgled, štampa, šta još?
Pozvali su najbolje stručnjake ovamo,
samo Nemce - fizičare, matematičare, hemičare, inženjere, balističare.
U arhivi su, takođe, njihove lične beleške.
Da... ali nema gde su ti stručnjaci?
Prema dokumentima, pre ulaska naših snaga, svi su još bili tu,
a kad smo ušli, nije bilo nikoga.
Šta kažu lokalni stanovnici?
Ništa. Ili ne znaju ili se plaše.
Znači da ste loše ispitivali.
Meni sve kažu.
- Da... Svi? - Do sada svi.
- To je! - Šta, to je?
Evo!
- Na mestu, gde smo našli sanduke... - Da?
i ovde, na duborezu... oko ovoga... nema dimnjaka.
Da ..?
- Dimnjak postoji u zamku. - Kakav dimnjak?
Liči na ventilaciju.
Ne, ne, ne... i šta s tim, šta, šta?
Nešto slično sam video u Metalverke-u, gde su proizvođene rakete.
Tamo je to služilo za ventilaciju.
Moraćeš, Jašine, da pišeš ispravku...
kako ste se, ti i Kuročkin napili i poslali u Moskvu neke gluposti,
da biste bili pohvaljeni.
Piši, piši, ne boj se, nećeš zbog toga uz zid.
Drug Mihajlovski kaže da je alkohol deo raketnog goriva.
Tačno, u smesi sa tečnim kiseonikom.
Dragi moji, ako bih svaki put izveštavao Državnu komisiju o svakom mestu, gde je nađen alkohol,
ili, recimo, ventilacione cevi, znate li vi šta bi mi se desilo?
Dobro, Jašine, gde su tvoji nosači alkohola?
Nestali, negde.
Nestali! Nestali alkoholonosci.
Moja greška, naći ću ih.
Jašine, ovde nema ničega konkretnog, alkohol, cevi, dimnjaci, sanduci.
Pazi, Jašine... da ne dopadneš u neki drugi dimnjak.
Čuješ?
Učinilo se.
- Čekaj, Pristromov, dođi ovamo. - Šta je?
Dođi ovamo!
Ovde još nismo bili.
Zar to nisu oni sanduci što ih načelstvo traži?
Baci kanister, Kočubej!
Jesi li ti lud, šta li?
Rus će ih tražiti.
Nismo imali izbora.
Maša, možeš li da zamisliš šta će biti sa ovdašnjim curama, kada te vide takvu?
Danas
…
SNAJPER
ORUŽJE ODMAZDE
SNAJPER ORUŽJE ODMAZDE
Staljingrad 1942. godina
Levnjev i Terentjev na vrh...
ostali za mnom!
Oprosti mi, brate.
Jeste li sve zapamtili?
Uništavanje oficira, podoficira i mitraljeskih gnezda.
- Nekako ih je mnogo danas, kapetane. - Čim se podignu, pucajte, prvo udri starije.
Pucajte tek posle mene. Dvojica, najviše trojica...
i nestajemo.
Sve je spremno, komandire!
Samo Beloruskinja nedostaje.
Bila je ovde sve vreme.
Kako to?
Samo što je stigla ovde i odmah odletela, šta li?
Možda je odletela, ne zovu je Nemci bez razloga Veštica.
Hexe!
Komandire... sva devetorica su na položaju!
Zašto ne pucamo?
Šta čekamo?
To je kao lov, neophodno je strpljenje,
ne otkriti se prerano. Ili će te pokriti zemlja.
Naređenje je: zaustaviti napad neprijatelja na krilo puka.
Jasno?
Kraj razgovora.
Pucaj, mladiću, ne dozvoli da ustanu!
Imam ga!
Pogodio sam!
Sanitet ne gađati.
Povlačenje!
Alesia!
Spreman za beg, dečko, brže, brzo, čim pogađaju blizu!
Gde je Levnjev?
Bio je iza, kapetane, trčao je.
Povlačenje... trkom!
Nema ga... gde je?
Posle smrti mi ne treba, ionako ću da pasem!
Video si, video? Samo što smo otišli odande, tamo udarilo!
Imali smo sreće, zar ne?
Imali smo, da... Jašin je osetio.
On sve oseti.
Osećam se sa njim kao iza kamenog zida. To je ratnik!
- Mogao bi pukom da komanduje, možda divizijom. - Pa, zašto ne komanduje?
- To nije tvoja stvar. - Reci mi, zašto?
Reci nam Nikolaj.
Ti to sigurno znaš? Od Jašina se ne može ništa izvući.
Dobro. Školovao se na Kubanu, hteo da bude učitelj,
zbog porodičnih problema nije završio školu.
Otputovao je za Voronjež i upisao u oficirsku školu,
bio je najbolji u klasi.
Imao je devojku, ćerku načelnika škole.
Pred samu promociju iskopaju da mu je otac bio sveštenik.
Škola je kažnjena, načelnik ćerku udao,
a njega su poslali u udaljen garnizon.
Onda je sve zataškano... neke glavešine smenjene...
Daša!
Daša... daj ruku, Osećaš kako mi srce bije.
Prestani!
Šta je?
Ništa.
Imate lepe ruke.
Jake.
Nikolaj,... gde si služio?
U organu, možda? Odakle sve to znaš?
- Znam ga iz Finskog rata. - I on ti sve to ispričao?
Ispričao mi njegov drug, školski drug.
Poginuo pre tri meseca, bio je dobar momak, ubi ga balabo.
Šta?
Balabo! (Mitraljez)
Druže kapetane, ide... dolazi... general!
Borci, u stroj!
Odeljenje... mirno!
-Druže generale... - Sila si, Jašine.
Hvala vam, snajperi, hvala, dobro tučete Nemce,
hvala... hvala...
- Je li ona oborila Nemačkog pukovnika? - Da!
Otkuda ti ovde? Gde si naučila da gađaš tako dobro?
Druže generale, ona je prvak Belorusije u streljaštvu.
Sama je zahtevala razmeštaj u prvu liniju fronta, ali nije dozvoljeno...
Zašto nije dozvoljeno?
- Izvinite. - Plašite se da se Frici ne smeju?
Junak Jašin se nije uplašio da uzme devojku.
Jesu li ti roditelji živi?
O ocu ne znam ništa, baba, majka i brat...
prilikom evakuacije iz Minska...
Baka je živela na selu i došla nam bila u posetu...
Na naš voz je pucala kolona tenkova. Posle su izašli iz tenkova...
Zar nije strašno na prvoj liniji?
Posle voza ništa nije strašno.
U poslednjih deset dana, druže generale, 12 fašista, sve oficiri i snajperi.
Nemci su je nazvali Veštica.
Hekse!
Veštica, na nemačkom.
Veštica?
Kakva je žena, veštica?
Devojka koja opčinjava muškarce svojom odsečenom kosom,
i pokazuje da nam je neophodan njen talenat.
- Druže komandire, front je ispred cementare. - Druže generale, cementara je u našim rukama.
Idi, umij se.
- Vrlo dobro, drugovi snajperi! - Služimo Sovjetskom Savezu.
Idemo.
Drugovi borci, slušaj naredbu: Za primerno izvršenje borbenih zadataka
i pokazanu hrabrost i heroizam odlikuju se ordenom Crvene zvezde
kapetan Jašin i vodnik Mikulčik.
Ostali medaljama Za hrabrost.
Služimo Sovjetskom Savezu!
A ovo je za vas, od mene lično.
- Druže komesare, možda i Vi sa nama ..? - Ne, ne, ne mogu.
- Zalutala. - Ispala.
Nikolaj, puna čutura vode, a?
Oh... izvini.
Oprosti.
Šta se desilo, druže kapetane?
Došao sam po tebe, momci čekaju.
Odmah.
Alesia, moraš prekinuti da samovoljno odlaziš na prvu liniju fronta.
To je naređenje.
Od sada se ne mrdaj od mene ni korak, razumela?
A kako ću se boriti?
Borićeš se, kako ja, tako i ti,
sve vreme u mom vidokrugu.
Oh, druže kapetane, da niste bolesni?
Dosta sa šalama!
- Jeste li razumeli naređenje, vodniče Mikulčik? - Da, druže kapetane.
Kuda Vi, tu i ja.
Ja i ne želim ništa više.
Kaša se hladi.
- Liči na Firera. - Napravi mu crvene usne.
Momci, šta radite tu?
- Kobra! - Budale!
- Znaš čega sam se kao dete najviše plašila? - Čega?
Peći
Peći u bakinoj kući.
Zašto?
Kad sam bila mala, baka je potpaljivala peć
suvom slamom. To je dobro gorelo,
a kad slama gori...
izgledalo je... kao voštane sveće.
- Ulazila sam u peć... - U peć?
.. kad se ohladi.
Tamo je bilo mračno, strašno, preteće, plakala sam skrivajući lice rukama...
Baka me je izvlačila, svu crnu od čađi...
.. i davala da pijem mleko sa medom.
- Voliš li mleko sa medom?
Izvinite za trenutak..!
Aljes, čuj...
kloni se prve linije.
Šta će ti?
Ubijanje ljudi nije posao za žene.
Podnesi izveštaj...
i mi, celo odeljenje...
napisaćemo svoje mišljenje.
Slušaš li, Aljes?
Tiše, ždrepci!
Za mnom!
Gde gledaš sve vreme?
Gledaj u mene. Umem da perem...
pravim knedle... mesim hleb.
Biću ti dobar muž.
- Znam te... mangupe! - Da...
Gde je Alesia?
- Gde je Alesia? - Tu je.
Levnjeva su ubili!
Saši Terencevu durbin polomili.
- A šta je sa njim? - Odveli ga u sanitet, ranjen je.
- Snajper? - Snajper, lovac na nas.
- Gde se to desilo? -Nedaleko od naše jučerašnje pozicije.
- Šta stojite tu. Nazad na posao! - Da!
Šta to radiš? Moja naređenja nisu promenjena.
Bila sam oprezna. Mislim da bih mogla da ga nađem.
Rekao sam da ne ideš bez mene ni korak.
- Samo sam osmatrala... - Dosta razgovora!
Vodniče Mikulčik, zbog neizvršenja komandirovog naređenja...
odstranjujem Vas sa snajperskih aktivnosti.
- Koliko dugo? - Predaj pušku...
na levo krug... napred marš!
Nemate prava, druže kapetane!
U svakom slučaju, biću napred.
Neću da idem u pozadinu!
I ne treba mi Vaše mišljenje!
Tražiću premeštaj u drugi bataljon.
Ne uzbuđuj se!
Tako gazi politički oficir. Čuješ? Zaglavio levu nogu.
I nije sam.
- Zdravlje želim, druže politički. - Zdravo.
Je li to lepotica? Belorusočka?
Dugo je nismo videli?
Gde si se skrivala do sada od nas?
Dobro jutro!
Nije šarmantna pojava, ali lično Mikulčik, i ostali snajperi,
su trenutno najbolji u diviziji,
sa prosekom od pedeset Friceva.
Nešto slično... već pola stotine, nije li previše?
Samo, druže politički, nešto ne razumem...
šta će nam snajperi, njih imamo.
Da, druže politruk, najbolje da je vratite nazad
i razmestite kod Vas lično.
Već ste šest dana na položaju, a gubici stalno rastu,
posebno među komandirima i koordinatorima.
Neće imati ko da dođe do Berlina!
Izvinite, komesaru, ali igra je teška,
dva puta smo mislili da je on, a on je još živ.
Juče je pogođen Saška Morozov, a Saška... znate ga lično...
bio je sjajan.
O tome i pričamo... Komanda gubi strpljenje...
Ukratko, Jašine...
moraš da prihvatiš alternativu... drugaricu...
i onda kada ti se ne sviđa.
Naređenje komandanta divizije. On lično podržava Mikulčikovu!
Gde su se ukopali gmizavci?
Pravo napred, na 300 metara,
dva rezervoara, u podnožju desnog je komad lima.
Kladim se da je tu.
Lim je na drugom mestu nego juče.
Može li gvožđe da puzi?
Dakle, jasno je!
Ostaje pitanje, kako ga namamiti odande?
Ne sviđa mi se taj poklopac.
Vidite, kapetane, pametnije je jaje od kokoši.
- Borise... - Da? - .. Podigni mamac.
Druže kapetane, šteta je.
- Ostavi se šale! - Da... dižem mamac.
Dobro... na posao!
Zbogom, brate.
Baljšoj teatear... Cirkus!
U našem poslu bez toga se ne može druže komesare...
Samo nam niko ne aplaudira.
Besprekoran pogodak treba da vidite.
Specijalist!
Treba ga uzeti ozbiljno.
Sve se mora završiti za par sekundi.
Tamo je... tamo, druže Jašin, pokazao se na tren i nestao.
Šta si ti petljao, hteo si da pokreneš kamion?
Mi nismo vozači, komesare,
a ni bogovi.
Da zadovolji znatiželju, snajperisti je hleb s maslom.
- Spreman, Nikolaj? - Da, možete da radite.
Imajte na umu da nismo ovde sami, i tamo su pune puške okrenute ka nama.
Stric Nikolaj, im je spremio doručak,
hleb sa marmeladom i kakaom...
Sada, počinje okretanje... pacovi.
Čekaćemo.
Kad se Sunce spusti, pojaviće se senka na rezervoaru.
- Pucanj će bolje da se vidi. - Ali, vaša optika će reflektovati svetlo.
Neće.
Budući da je tako pametan i iskusan kao što kažete...
zašto dejstvuje tako prosto?
Zašto ne menja položaj?
Fric nije budala, u pravu si mlada damo...
Ne uspevamo da ga nadmudrimo.
Belorusočka, gde si?
Opet? Baš je preterala!
Spreman, Borise...
.. sa Bogom.
Sa Bogom.
- Nikolaj, na tri - četiri. - Razumem.
Dakle, kada, komandire?
Pripremi se.
Da počnem?
Počni.
Tri... četiri!
I šta, komandire?
Ako je bio on.
- Dobro, umetnici! - Kako bi moglo biti drugačije?
Pazite!
Komesare!
Šta je to bilo, naredniče?
Nije to ništa, ništa, komesare, zavoj i sve je u redu.
- Živ? - Živ i zdrav.
Još jedan je bio sakriven, 30 metara desno, u skloništu.
-To je bio broj jedan. - Lovio nas, komandire,
a pao na žensku.
Osećao sam se danas korisnim,
ne znam samo šta da referišem komandi?
Da je as završio svoje.
Druže Jašin, mišljenja sam da je Alesia zaslužila medalju.
Slava Bogu.
Govorio sam ti, Hanse, da je Veštica.
Vodniče Mikulčik, primite našu zahvalnost.
U redu, komesare.
Samo bi mi trebali dokumenti asa, radi sigurnosti.
Nije previše teško da ih dobijemo.
Povratak.
Noć... sigurnije je da idemo noću.
Zašto si ovde?
A Vi?
Ne znam... nešto nije u redu.
Odlazi, Alesia, opasno je.
Premestiće me u drugu diviziju.
Već jesu...
Možda se nećemo više videti.
Molim te, oprosti mi, druže kapetane.
Šta da ti oprostim?
Moj glupi karakter...
i što sam se zaljubila u tebe, kao devojčica.
Ti jesi devojčica.
Alesia, razgovaraćemo kasnije.
U logoru.
Moram da se vratim.
- Hoću sa tobom! - Odlazi!
Jašine!
Nestani odavde!
Molim te.
Jašine...
moj dragi... dragi...
sem tebe nemam nikoga...
bez tebe ću umreti, Jašine, ne bih mogla da živim bez tebe,
zašto bih živela, zbog čega?
Želim da budem sa tobom, da te štitim, volim!
Jašine ..!
Jašine...
Alesija!
Alesjenjka...
Alesia...
Alesia, nije umrla.
Jašine!
Zadrži za uspomenu Potpisan.
Ti si srećan, metak je prošao blizu srca.
Sačekaj minut, moj dragi Jašine... u zdravlje!
Komandire! Komandire!
Ma šta komandire, vreme je za povratak.
Gde je sahranjena Alesia?
Tamo, na brdu.
Lepo mesto.
MOSKVA 1945. godina
Dobro jutro.
- Vi...? - Da.
- U redu. - Izvolite.
Ovuda, molim.
.. na daljini od 200-250 milja, dužine 16 metara i težine 14 tona
minimalna letna atituda je 100 kilometara, to je nemoguće!
Verner fon Braun je to napravio još 1942. godine.
- Major NKVD, je... - Upozoren sam na Vašu posetu.
Je li to ona?
- Da, A4 raketa, zvana Fau 2. - Oružje odmazde?
- Hitler je verovao da će mu doneti pobedu. - Druže Mihajlovski...
razgovarajmo nasamo.
Naravno.
Drugovi... 10 minuta pauze.
Izvolite.
Pogledajte.
Recite mi, da li ovo na crtežu može da bude deo V2?
Nije nemoguće... tako... da.
Na primer, ovo liči na deo snabdevanja motora gorivom.
Vrlo važan dokument.
Pogledajte potpis.
-Poznat? - Hamerbol.
Oto Hamerbol.
Sa Otom Hamerbolom sam se sreo u leto 1932. godine na kongresu u Beču.
U Pnemindeu, Hmerbol se bavio sistemom navođenja, na primer.
Na ostrvu je imao laboratoriju. Kad su Britanci bombardovali ostrvo...
Nemci su prebacili laboratoriju na kontinent.
Kako smo dobili ovo?
U istočnoj Pruskoj je gradić, komandant je pokazao budnost.
To je sjajno.
Druže Mihajlovski, zbog izuzetnog značaja pronađenog dokumenta
vi i ja imamo zajednički zadatak.
Treba da odemo u Pruski gradić i upoznamo se sa onim što je tamo nađeno.
Dobro... ja sam spreman.
- Imao bih jednu veliku molbu. - Koju?
Poveo bih pomoćnicu, Mašu Gusevu.
Devojku koja Vam je otvorila.
Odličan je tehničar, zna Nemački, bez nje sam kao bez ruke.
Osim toga, dobar je fotograf.
Dobro... povedite je... na moju odgovornost.
Krećemo što je pre moguće.
ISTOČNA PRUSKA 3 dana kasnije
- Ostapčuk! - Da, druže majore?
- Pobrini se za ove ljude. - Razumem.
- Druže majore, na teritoriji garnizona... - Poručniče...
sprovedi sve u skladu sa odredbama. Ja sam zauzet.
Opet su počeli sa alkoholom.
Sa čim?
Alkohol.
- Ali mi svi... - Vodnik Kočubej! - Da!
Daj kanister.
Otvori.
Izvrši!
To je alkohol, druže majore! Izvrsnog kvaliteta.
Druže Kuročkin...
- .. Uzmi! - Uskoro. - Prekinite razgovor!
Odakle uzimate alkohol?
Obriši naočare.
Dobrodošli! Major Jašin, komandant mesta.
Osipov. Formalnost nije potrebna.
Šta imate ovde... alkohol?
Da, to je... zaplenjeno.
- Zašto je ovde toliko uređaja? - U edukativne svrhe.
- Vi ste poslali izveštaj u Moskvu? - Da, ja, sa potporučnikom Kuročkinom.
On je našao dokumente i prepoznao Himlerov potpis, zna Nemački.
Možete pokazati na mapi gde je to?
Ovde, u dvorištu zamka.
- Postavili ste stražu tamo? - Ne.
Druže majore, nikoga nema tamo da to gleda,
tu su samo beleške, sanduci, automobilski delovi, smeće.
- Znaš Jašine, za te sanduke i delove može glava da ode. - Kriv sam, priznajem...
- Zdravo... Major Jašin komandant mesta. - Dobro jutro.
Ja sam Maša...
- Guseva. - Mihajlovski.
Oops... dobro jutro. Vi pravo iz Moskve?
Srca zemlje? Izvolite pogačice.
- Jašine, gde je tvoj auto? - Tamo. - Idemo.
Na desno. Napred marš! Kasnije ćemo razgovarati.
- Hvala. - Idemo.
Živeli!
Poručniče, gte se se zainteresovali za raketnu tehniku?
Zaljubljenik sam u aeromodelarstvo. Proučavao sam longimaka i Gluška.
Čim sam video crtež u zamku, odmah sam sa tim upoznao druga Jašina...
U zamku su živeli baron i baronesa koji su se mnogo voleli,
ona je bila izuzetno lepa, prosto neverovatno!
Jednom su otišli Kralju. Ovaj se, čim je video baronesu, zaljubio u nju.
- Baron je imao otrov... - Gde si se naslušao tih gluposti?
Svi pričaju...
Baronesa je odbijala udvaranje ali je ovaj bio vrlo... nasrtljiv, i...
skočila je sa tornja.
Baron je sišao u podrum zamka tražeći baronesu.
Oh, vidite, šta je ono?
Nešto svetluca na prozoru.
- Verovatno staklo? - Tamo nema stakla.
Već sam ti rekao, lakat strogo vertikalno ispod kundaka, kao i potkolenicu oslanjajuće noge.
To suzbija podrhtavanje i omogućava tačno gađanje.
Oh, moj Bože, ova je ista moja supruga.
Jesi li lud, Karl.
Od nedavno viđaš svoju suprugu u svakoj ženi.
Izgledaš veoma umorno.
Znao sam da će se pre ili kasnije pojaviti ovde.
- Karl... - Horst!
- Na položaj. - Da.
Stigli smo.
Dobro, Jašine, pokaži nam Aladinovu pećinu.
Nađemo li laboratoriju, obećavam svima unapređenja.
Gde su vaši sanduci?
Ovde, druže majore.
Ovde na ćošku, deset komada.
- A gde su sad? - Ne znam, ali su sigurno bili tu.
Možda tamo... Ili onde.
Ovde... onde... Drug Jašin možda želi da mi objasni o čemu se radi?
Ili možda... Imate samo alkohol u glavama? Odgovori!
Sanduci su bili tu, video sam ih lično, kao što gledam Vas. To je prvo... A drugo,
kao što verovatno znate iz mog dosijea, ranjavanje ne utiče na moj vid...
niti na moj sluh, pa Vas molim da ne vrištite, druže majore.
Šta ..?
Znači, tako?
Mislio sam da si samo glup, ali sad vidim da je stvar ozbiljna.
A ti si proučavao Longimaka i Gluška, a Longimak je narodni neprijatelj,
streljan po presudi narodnog suda, a Gluško...
Gluško sada radi opet, druže Osipov, a dokument je bio istinit.
Predlažem da se ovo mesto pažljivije pregleda.
Dobro... Pregledajte, pregledajte. Samo neka bude nekog rezultata.
Pažljivo, Jašine, jer ako ne nađeš ništa,
bićeš odgovoran za dezinformaciju organa NKVD, razumeš?
Mi Vam verujemo, druže Jašin.
Je li tačno da je Longimak streljan?
Da, tačno je.
Tada su uhapšeni još Gluško i Gusev, njen otac.
Otac je umro u logoru.
Pa, da pogledamo. Sanduci nisu mogli da ispare.
Ostanite ovde, mi ćemo pogledati unutra.
Idi u podrum.
Šta misliš o majoru?
Tako je smešno... ozbiljan.
- Smešan ili ..? - Dobar.
Ovaj neće da laže.
Da.
Slikaj okolo, a ja ću da pogledam papire.
Stas!
Ovaj Rus nešto oseća.
Ne pucaj, Berta, da ne pokvariš sve.
Ovo je zbog Vašeg nemara, Karl.
Da ste na vreme uzeli sanduke, niko se ne bi pojavio ovde.
Koliko Vam vremena treba, Hamerbole?
Najmanje dva dana.
Dva dana mogu da garantujem.
Ne sviđa mi se ovaj Rus, kao pas njuška svuda.
Ako otvori ona vrata, pucaj.
Hamerbol... idemo.
Maša?
Mogao sam da pucam.
U mene?
Oprostite mi, navika.
Prokletstvo!
Kakva navika? Vrlo me interesuje.
Kod druga Jašina postoji navika da reaguje na zvuk blica.
- Tokom rata bio je snajper. - Kuročkine!
- Izađi - Razumem.
- Pa, jeste li našli nešto? -Na nesreću, ne.
Hajdemo.
- Govorili ste da su vaši vojnici iskopali negde alkohol? - Da, iskopali ga negde.
Činjenica je da je etanol - čist alkohol, komponenta raketnog goriva.
- Možda ima veze? - Kuročkin...
- Čim stignemo pošalji mi Kočubeja. - Razumem!
Još nešto. Može li da se iskopa negde lokalna arhiva?
Ako je ovde bilo nečega u vezi sa raketom, možda je ostao neki trag.
Pobrinuću se za to.
Hvala za ideju.
Nije moja, to je njena ideja.
- Nadam se da neće da se vraćaju. - I ja se nadam.
Ali, bolje naučite lekciju.
Kako ćete u grad?
Uhapsiće Vas, Karl.
Zaboravljate, Hamerbole, da je ovo moj grad.
Karl, ja ću to bolje.
Ovuda, molim,pokazaću vam sobe.
- Slobodno? - Da, da.
Gde kofer da stavim, drugarice Guseva?
Stavite na pod, isprazniću ga kasnije.
Molim Vas, zovite me po imenu.
Dobro.
Ovde će Vam biti dobro.
- Ali ovo je fašistička kuća? - Ne, napravljena je u prošlom veku.
Druže Jašin, brzo ću se preobući i silazim dole.
Biću u kolima.
Lepa.
Za mene, ti si najlepša.
Osećam njen pogled na sebi.
- A sad? - Sada ne.
Hoćeš li i ti u arhivu?
Da, ali kasnije.
Ovo je moja kći, Hana, njena fotografija.
Poginula je.
Izvinite.
Ne... bilo bih veoma radosna, ako Vam odgovara.
Bila joj je omiljena haljina.
Hvala.
Izvinite što ste čekali.
- Zašto me tako gledate? - Kako?
Čudno.
Izvinite me... vrlo ste lepi.
- A gde je arhiv? - U gradskoj sali.
Tamo je biblioteka. Kuročkin će sve dokumente tamo odneti.
A, drug Mihajlovski?
Drug Mihajlovski je vrlo zauzet čovek,
ali me je pozvao na večeru u neki, Vama dobro poznat restoran.
Birštube.
Da.
1645. godina... U zamku za trista godina ništa nije promenjeno?
- Šta ste iskopali? - Oh. Ovo je iz kancelarije komandanta.
Izgleda da su početkom 1944. g. nacisti očistili grad od nepoželjnih stanovnika.
Neki su raseljeni, neki poslati u logore.
U grad je bilo moguće ući samo sa specijalnim propusnicama.
Evo, imate ovde.
Dobro, sve je to obično, izgled, štampa, šta još?
Pozvali su najbolje stručnjake ovamo,
samo Nemce - fizičare, matematičare, hemičare, inženjere, balističare.
U arhivi su, takođe, njihove lične beleške.
Da... ali nema gde su ti stručnjaci?
Prema dokumentima, pre ulaska naših snaga, svi su još bili tu,
a kad smo ušli, nije bilo nikoga.
Šta kažu lokalni stanovnici?
Ništa. Ili ne znaju ili se plaše.
Znači da ste loše ispitivali.
Meni sve kažu.
- Da... Svi? - Do sada svi.
- To je! - Šta, to je?
Evo!
- Na mestu, gde smo našli sanduke... - Da?
i ovde, na duborezu... oko ovoga... nema dimnjaka.
Da ..?
- Dimnjak postoji u zamku. - Kakav dimnjak?
Liči na ventilaciju.
Ne, ne, ne... i šta s tim, šta, šta?
Nešto slično sam video u Metalverke-u, gde su proizvođene rakete.
Tamo je to služilo za ventilaciju.
Moraćeš, Jašine, da pišeš ispravku...
kako ste se, ti i Kuročkin napili i poslali u Moskvu neke gluposti,
da biste bili pohvaljeni.
Piši, piši, ne boj se, nećeš zbog toga uz zid.
Drug Mihajlovski kaže da je alkohol deo raketnog goriva.
Tačno, u smesi sa tečnim kiseonikom.
Dragi moji, ako bih svaki put izveštavao Državnu komisiju o svakom mestu, gde je nađen alkohol,
ili, recimo, ventilacione cevi, znate li vi šta bi mi se desilo?
Dobro, Jašine, gde su tvoji nosači alkohola?
Nestali, negde.
Nestali! Nestali alkoholonosci.
Moja greška, naći ću ih.
Jašine, ovde nema ničega konkretnog, alkohol, cevi, dimnjaci, sanduci.
Pazi, Jašine... da ne dopadneš u neki drugi dimnjak.
Čuješ?
Učinilo se.
- Čekaj, Pristromov, dođi ovamo. - Šta je?
Dođi ovamo!
Ovde još nismo bili.
Zar to nisu oni sanduci što ih načelstvo traži?
Baci kanister, Kočubej!
Jesi li ti lud, šta li?
Rus će ih tražiti.
Nismo imali izbora.
Maša, možeš li da zamisliš šta će biti sa ovdašnjim curama, kada te vide takvu?
Danas
…